Vjerska pripadnost kao element političkog identiteta u ranonovovjekovnoj Hrvatskoj i Slavoniji

diplomski rad

• Naslov (engleski): Religious affiliation as an element of political identity in early modern Croatia and Slavonia
• Autor: Ruta Crnoja
• Mentor: Nataša Štefanec (mentor)
• Mentor: Krunoslav Nikodem (komentor)
• Član povjerenstva: Zrinka Blažević (predsjednik povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za povijest); Zagreb
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za sociologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2024-02-22, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Povijest; Hrvatska i svjetska ranonovovjekovna povijest
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Sociologija; Posebne sociologije

Sažetak

Rani novi vijek na prostoru Hrvatsko – slavonskog Kraljevstva razdoblje je promijene vlasti i neprestane osmanske opasnosti. Dolazak Habsburgovaca na vlast 1526. godine povezao je Ugarsko – Hrvatsko Kraljevstvo sa Svetim Rimskim Carstvom iz kojeg su se krenuli rasprostirati vjerski sukobi, utječući na zaoštravanje situacije u političkoj areni. Velikaši i ostalo plemstvo suočili su se s potrebom stvaranja novih strategija kako bi održali utjecaj i političku moć na proširenom prostoru, posebno zbog toga što se politički centar Ugarskog kraljevstva pomaknuo s ugarskog prostora u Beč. Na širem europskom području autoritet Katoličke crkve koji je imala u srednjem vijeku doveden je u pitanje nastankom novih konfesija. Habsburgovci su kao katolički vladari provodili protureformacijsku politiku koja se u intenzitetu razlikovala ovisno o političkim posebnostima država. Vjerski sukobi uskoro su postali prvorazredno političko pitanje, a vjerske teme važan element staleških taktika otpora koje su razvijali čak i velikaši u Hrvatskoj i Slavoniji u 16. i 17. stoljeću. Dio domaćih velikaša uspijevao je održavati protestantsku vjeroispovijest unatoč protivljenju Sabora koji je u suradnji s vladarom i Zagrebačkom biskupijom razvijao katolički orijentiranu vjersku politiku.
Jedna od teorija koja objašnjava povezanost crkve i vlasti pri stvaranju discipliniranog društva tijekom izgradnje države jest teorija konfesionalizacije unutar koje je razvijena metodologija za praćenje međuodnosa između crkve i države te detektiranje mehanizama kojima su različite konfesije nastojale disciplinirati pastvu (socijalno discipliniranje) i učvrstiti vjeru. Ta je metodologija relevantna i za Hrvatsko – slavonsko Kraljevstvo u kojem su tijekom velikog dijela 16. stoljeća vidljive političke napetosti između dijelom protestantskih magnata te srednjeg i nižeg plemstva koje je svoj oslonac pronašlo u vladaru i Crkvi, pa će ju se stoga koristiti u ovom radu.

Sažetak (engleski)

The early modern period in the lands of the Croatian-Slavonic Kingdom was a time of governmental change and constant Ottoman danger. It introduced new rulers from the house of Habsburg in 1526 and placed the Hungarian-Croatian Kingdom within the even larger political institution of the Holy Roman Empire from which religious conflicts began to spread, affecting the political situation. The Croatian-Slavonian magnates and other nobility were faced with the need to create new strategies in order to maintain their influence and political power, especially as the political center of the Kingdom shifted from the Hungarian area to Vienna. In the wider European area, the authority which the Catholic Church maintained throughout the Middle Ages was put into question due to religious reform and formation of confessional churches. As Catholic rulers, the Habsburgs carried out a counter-reformation policy which varied in intensity depending on the political and institutional peculiarities of the states. Religious conflicts soon became a first-class political issue, and religious policies created a space of resistance which was also used by the nobles in Croatia and Slavonia in the 16th and 17th centuries. Some of the local magnate families managed to maintain the Protestant confession despite the opposition of the Parliament, which, in cooperation with the ruler and the Zagreb diocese, developed an explicit Catholic-oriented religious policy. The middle and lower nobility found their political partners in the Church and the Habsburg rulers.
One of the theories that explains the connection between the church and the government during the creation of a disciplined society and the construction of the state is the theory of confessionalization. This model is applicable for the Croatian-Slavonian Kingdom, where during a large part of the 16th century political tensions were visible between some of the Protestant magnates and the middle and lower nobility.

• Ključne riječi: vjera; politika; konfesionalizacija; disciplina; plemstvo; rani novi vijek; Hrvatsko-slavonsko Kraljevstvo
• Ključne riječi (engleski): Religion; Politics; Confessionalization; Discipline; Nobility; Early modern period; Croatian-Slavonic Kingdom
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:937539
• Studijski program: Naziv: Povijest (dvopredmetni); smjerovi: istraživački, nastavnički; Smjer: nastavnički; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra povijesti (mag. hist.)
• Studijski program: Naziv: Sociologija (dvopredmetni); smjerovi: znanstveni, nastavnički; Smjer: znanstveni; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra sociologije (mag. soc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2024-02-26 07:26:11