Naslov Klasifikacija enantiosema u hrvatskome jeziku Naslov (engleski) Classification of enantiosemes in the Croatian language Naslov (njemački) Klassifikation vom Gegensinn im Kroatischen Autor Iva Gazdić Mentor Bernardina Petrović (mentor)Član povjerenstva Igor Marko Gligorić (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Joža Horvat (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2023-09-26, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Sažetak Cilj je ovoga rada predložiti klasifikaciju enantiosema u hrvatskome jeziku. U prvome se dijelu rada donose temeljne teorijske postavke o enantiosemiji. Donosi se kratak pregled jezikoslovno-filozofske misli o enantiosemiji te kratak osvrt na usustavljivanje lingvističkih istraživanja tog jezičnog fenomena od kraja 19. stoljeća do danas. Enantiosemiju se definira kao jezičnu pojavnost čije je osnovno obilježje značenjska suprotnost na mikrorazini, unutar strukture polisemnoga leksema. Budući da se radi o jezičnoj pojavi koja je tek u novije doba postala predmetom ozbiljnijih lingvističkih istraživanja u različitim jezicima svijeta, u radu se poziva na zaključke i spoznaje onoga dijela suvremene literature koji se ispostavlja odgovarajućim za uspostavu klasifikacije enantiosema u hrvatskome jeziku. Predstavljaju se klasifikacije enantiosema u različitim svjetskim jezicima (npr. engleskom, njemačkom i ruskom jeziku) te se ukratko prikazuje na koje sve načine i koliko široko pojedini autor poima spomenutu jezičnu pojavnost. S obzirom na činjenicu da je enantiosemija predmetom leksičke semantike, a potom leksikologije i leksikografije, donosi se kraća usporedba enantiosemije s ostalim tipovima formalno-značenjskih odnosa u leksičkom sustavu (s homonimijom, antonimijom i polisemijom). Predstavljaju se jezične zakonitosti koje omogućuju nastanak enantiosemije, kao što su relativna stabilnost jezičnog sustava, specifičan odnos jezičnog sustava i jezične uporabe te arbitrarnost jezičnoga znaka. U drugome je dijelu rada naglasak na prikazu klasifikacije enantiosema na temelju korpusa prikupljenoga pomoću različitih, mrežnih i otisnutih, tekstualnih izvora (leksikografskih i neleksikografskih, neknjiževnih i književnih). Prikupljeni se enantiosemi mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: nominalne i vrijednosne enantioseme. Skupinu nominalnih enantiosema čine nekompatibilni, kvalitativni, komplementarni i direkcionalni enantiosemi. Direkcionalne se enantioseme raščlanjuje na enantioseme temeljene na opreci prijelaznost – neprijelaznost, na konverzivne te reverzivne enantioseme. Vrijednosne se enantioseme može razlikovati ovisno o konotaciji njihova osnovnoga i izvedenoga značenja.
Sažetak (engleski) The aim of this paper is to propose a classification of enantiosems in the Croatian language. In the first part of the paper, basic theoretical assumptions about enantiosemy are presented. A brief overview of the linguistic-philosophical thought about enantiosemy and a brief overview of the organization of linguistic research into this linguistic phenomenon from the end of the 19th century to the present day is provided. Enantiosemy is defined as a linguistic phenomenon whose basic feature is a semantic opposition at the micro level, within the structure of a polysemous lexeme. Since it is a linguistic phenomenon that has only recently become the subject of more serious linguistic research in different languages of the world, the paper refers to the theoretical framework of that part of contemporary literature that turns out to be suitable for the establishment of the classification of enantiosems in the Croatian language. Classifications of enantiosems in different world languages (eg. English, German and Russian) are presented, and it is briefly shown in which ways and how broadly each author understands the mentioned linguistic phenomenon. Given the fact that enantiosemy is the subject of lexical semantics, and then of lexicology and lexicography, a brief comparison of enantiosemy with other types of form – meaning relationships in the lexical system (with homonymy, antonymy and polysemy) is presented. Linguistic regularities that enable the emergence of enantiosemy are presented, such as the relative stability of the language system, the specific relationship between the language system and language usage, and the arbitrariness of the language sign. In the second part of the paper, the emphasis is on presenting the classification of enantiosems based on the corpus collected using different online and printed textual sources (lexicographic and non-lexicographic, non-literary and literary). The collected enantiosems can be divided into two main groups: nominal and evaluative enantiosems. The group of nominal enantiosems consists of incompatible, qualitative, complementary and directional enantiosems. Directional enantiosems are divided into enantiosems based on the contrast between transitivity and non-transitivity, and into conversive and reversible enantiosems. Evaluative enantiosems can be distinguished depending on the connotation of their basic and derived meaning.
Ključne riječi
enantiosemija
polisemija
leksikologija
leksička semantika
semantika
antonimija
Ključne riječi (engleski)
enantiosemy
lexicology
semantics
semantic opposition
antonymy
polysemy
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:131:305512 Studijski program Naziv: Kroatistika; smjerovi: nastavnički (dvopredmetni) Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2023-09-27 15:37:32
