Sažetak Bez obzira na to što i ruski i hrvatski pripadaju grupi slavenskih jezika, to ne znači da u njima djeluju jednaka pravila punktuacije. Raspored informacija u priručnicima vrlo je različit: u hrvatskim se pravila upotrebe svakog interpunkcijskog znaka opisuju u zasebnom poglavlju, a u ruskim su poglavlja nazvana po sintaktičkim terminima, tako da se u gotovo svakom opisuje upotreba više znakova. Ovaj rad ograničen je na jedan znak – zarez, čija se upotreba opisuje kod različitih rečeničnih članova u ruskom i hrvatskom jeziku.
Kao općeniti uvod u punktuaciju, ruski gramatičari često navode tri principa ruske punktuacije: strukturni, smisleni i intonacijski; dok hrvatski definiraju i navode pravopisne i interpunkcijske znakove.
U ruskim priručnicima spominju se istovrsni pridjevski atributi, koji se međusobno odvajaju zarezima ukoliko nemaju veznika; te raznovrsni pridjevski atributi, između kojih se ne stavlja zarez. U hrvatskom se to može usporediti sa međusobno neovisnim pridjevskim atributima, koji se jedan od drugog odvajaju zarezom pošto se svaki od njih odnosi izravno na imenicu (baš kao i istovrsni atributi u ruskom). Zarez se ne stavlja kad se prvi atribut odnosi ne samo na imenicu, nego na skup nje i drugog pridjevskog atributa (ili više njih) – kao i ruski raznovrsni atributi. Ponekad se između njih ipak može staviti zarez u oba jezika ako se radi o naknadnom objašnjenju, iako neki hrvatski gramatičari tvrde da se stavlja jedan zarez, a drugi dva. Atributi u postpoziciji odvajaju se zarezom u oba jezika. U ruskom se također odvajaju zarezom svi atributi koji se odnose na osobnu zamjenicu ili na vlastitu imenicu, ali se u hrvatskom ništa o tome ne spominje.
Glagolski pridjevi radni i trpni u hrvatskom se odvajaju zarezom kad imaju predikatnu ulogu i nose dodatno situacijsko značenje (npr. uzročno-posljedično), a ako imaju atributnu ulogu, zarez se ne stavlja. U ruskom je isto – glagolski pridjev bez dodatnog značenja ne odvaja se zarezom, no ukoliko nosi dodatno situacijsko značenje, zarez se stavlja.
U ruskom se dijelovi nezavisnosložene rečenice u pravilu odvajaju zarezom (osim u nekoliko iznimnih slučajeva), dok u hrvatskom to ovisi o vrsti veznika koji ih spaja. U ruskom se zarez ne stavlja ispred veznika и, да, или, либо koji se ne ponavljaju te ako dijelovi rečenice imaju zajednički: sporedni član rečenice, zavisnu surečenicu, modalni izraz, član odvojen zarezima ili dio rečenice koji oni pojašnjavaju. Također se u nezavisnosloženim rečenicama u ruskom ne stavlja zarez ukoliko su njezina oba dijela nominativne rečenice, bezlične ili neodređeno-lične rečenice s jednakim oblikom glagola te ako su oba dijela imperativne, upitne ili usklične rečenice, odnosno ukoliko imaju istu intonaciju. U hrvatskom se zarez ne stavlja ispred sastavnih i rastavnih veznika, osim ako sastavni veznici i, pa, te izriču uzročno-posljedični odnos i ako rastavni veznik ili izražava uvjetni / pogodbeni odnos – tada se ispred njih iznimno stavlja zarez. U nezavisnosloženim rečenicama u hrvatskom bez veznika ili povezanih suprotnim (a, ali, nego...), zaključnim (dakle) i isključnim (samo, tek...) veznicima uvijek se stavlja zarez. U gradacijskim rečenicama korelativnoga tipa (ne samo... nego i) ne stavlja se zarez, a u gradacijskim rečenicama nekorelativnoga tipa (a kamoli) stavlja se.
U ruskom se i zavisnosložene rečenice u pravilu odvajaju zarezom, izuzev nekoliko iznimnih slučajeva, dok u hrvatskom to ovisi o poziciji zavisne surečenice u odnosu na glavnu te od toga jesu li zavisna i glavna surečenica u uskoj značenjskoj vezi. U ruskom se zarez iznimno ne stavlja: ako se ispred veznika zavisne surečenice nalazi veznik и ili čestica не, ako zavisni dio čini samo jedna veznička riječ ili ako se zavisni dio pomoću veznika и, или uvrštava u red istovrsnih članova koji se nalaze u glavnoj surečenici. Složeni veznici u ruskom mogu se u cijelosti nalaziti u zavisnom dijelu ili se zarez može staviti ispred drugog dijela veznika, tako da njegov prvi dio pripada glavnoj surečenici kao suodnosna riječ. U hrvatskom, zavisna surečenica u postpoziciji (zdesna od glavne) i umetnuti zavisni dijelovi u pravilu se odvajaju zarezom, osim ako su u uskoj značenjskoj vezi s glavnom surečenicom te zajedno s njom čine obavijesno jedinstvo. Zavisna surečenica u antepoziciji odnosno inverziji odvaja se zarezom, osim ako se u glavnoj surečenici nalazi korelativ (suodnosna riječ) kojim se uspostavlja veza s veznikom u zavisnoj surečenici. Glavna i zavisna surečenica bez veznika odvajaju se zarezom.
Punktuacija je vrlo široka tema i može se puno dublje proučiti, čak i ako se ograničimo zarezima. Primijetili smo da su ruski priručnici puno bolje strukturirani i sličniji među sobom nego hrvatski priručnici, u kojima ponekad čak i pravila proturječe jedna drugima. Za podrobniju usporedbu upotrebe zareza u ruskom i hrvatskom neophodno je strukturirati pravila u hrvatskom kako bi priručnici bili cjelovitiji i kako ne bi proturječili jedni drugima.
Ključne riječi (hrvatski)
Punktuacija
principi ruske punktuacije
interpunkcijski znakovi
zarez
nezavisni i zavisni atributi
objašnjivači
glagolski pridjev radni i trpni
dodatno situacijsko značenje
nezavisnosložena rečenica
veznici nezavisnosloženih rečenica
zavisnosložena rečenica
zavisna i glavna surečenica
