Uloga tjelesne aktivnosti u tretmanu depresije

završni specijalistički

• Autor: Ana Staničić Kožul
• Mentor: Nataša Jokić-Begić (mentor)
• Član povjerenstva: Lidija Arambašić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Nataša Jokić-Begić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Alma Mihaljević-Peleš (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za psihologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2019-07-22, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Psihologija; Klinička i zdravstvena psihologija

Sažetak

Razvoj tehnologije, sve izraženiji sjedilački način života, te nedovoljna tjelesna aktivnost predstavljaju prijetnju psihosomatskom stanju pojedinca na početku 21. stoljeća. Porast incidencije depresije dovodi do potrebe za što učinkovitijim i pristupačnijim tretmanom. Svjetska zdravstvena organizacija pretpostavlja da će do 2020.godine, depresija biti drugi po redu razlog za privremenu nesposobnost. Depresija je složen poremećaj koji se različito manifestira kod pojedinaca, često ometa funkcioniranje osobe te predstavlja znatno emocionalno, socijalno i financijsko opterećenje. Ne postoji jedan najbolji način liječenja depresije, postoji niz evaluiranih terapijskih intervencija, ali još uvijek visok postotak osoba s poremećajem ne odgovara adekvatno na postojeće tretmane. Stoga je važno da se psihološki tretmani unapređuju i kontinuirano prati koji su tretmani i zašto učinkoviti za pojedine poremećaje. U tom kontekstu sve se više istražuje tretmanski i preventivni potencijal tjelesne aktivnosti. Cilj ovog preglednog rada je ponuditi cjelovit pregled dostupnih istraživanja učinkovitosti tjelesne aktivnosti u tretmanu depresije. Osim učinkovitosti tretmana, proučavani su i pretpostavljeni mehanizmi djelovanja tjelesne aktivnosti. Sumirajući nalaze različitih istraživanja možemo zaključiti da tjelesna aktivnost ima pozitivan učinak na smanjenje simptoma depresije, ali zbog metodoloških teškoća u području, ne možemo tvrditi koja je jačina tog učinka. Istraživanja pokazuju da bavljenje tjelesnom aktivnošću može umanjiti rizik od nastanka depresije. Mehanizmi djelovanja tjelesne aktivnosti nisu utvrđeni, ali pretpostavke variraju od fiziološko-biokemijskih do psiholoških pretpostavki.

Sažetak (engleski)

Development of technology, a more pronounced sedentary lifestyle, and inadequate physical activity pose a threat to the psychosomatic state of the individual at the beginning of the 21st century. Increase of incidence of depression leads to the need for more effective and affordable treatment. The World Health Organization presumes that by 2020, depression will be the second second leading cause of world disability. Depression is a complex disorder that manifests itself differently in individuals, often hindering the functioning of a person and presents a significant emotional, social and financial burden. There is no best way to treat depression, there are number of evaluated therapeutic interventions, but still a high percentage of people with the disorder do not adequately respond to the existing treatments. Therefore, it is important that psychological treatments advance and continuously assess which treatments are effective for certain disorders. In this context, more and more the physical and preventive potential of physical activity is explored. The aim of this review is a comprehensive overview of available research of physical activity in the treatment of depression. In addition to evaluating the effect of the treatment, the underlying mechanisms of physical activity have been studied. By summarizing these studies, it can be concluded that physical activity has a positive effect on reducing the symptoms of depression, but due to methodological difficulties in the field, we cannot claim the size of the effect. Research has shown that physical activity can reduce the risk of developing depression. Mechanisms of physical activity have not been established, but assumptions vary from physiological-biochemical to psychological assumptions.

• Ključne riječi: tjelesna aktivnost; depresija; učinkovitost tretmana
• Ključne riječi (engleski): physical activity; depression; efficacy of treatment
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:132178
• Studijski program: Naziv: Klinička psihologija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/sveučilišna specijalist/specijalistica kliničke psihologije (univ. spec. psych.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2020-01-08 08:25:50