| Sažetak | Marin Držić najpoznatiji je hrvatski komediograf, koji je stvarao u skladu s književnim trendovima vodećih europskih književnosti svoga vremena. Držićev teatar karakterizira vješta dramaturgija, spretno oblikovani likovi, izvanredna komika situacije i govora, ali i česte refleksije o ljudskoj sudbini te ironični komentari. U ovom će se radu Držićeve komedije promatrati imajući u vidu rimske i talijanske uzore, ali i autorovu originalnost i inovativnost, pri čemu će poseban naglasak biti stavljen na lik starca. Polazeći od činjenice da je talijanska renesansna književnost znatno utjecala na većinu europskih književnosti, geneza će se Držićeva lika starca nastojati sagledati u okviru talijanske komediografske tradicije, s obzirom na rimske i talijanske uzore, no istovremeno i kao rezultat autorova genija. Nadalje, Držićevi će se likovi komičnih staraca podvrgnuti „agenskoj analizi“ Darka Suvina te promotriti kao tipovi i karakteri. Također, lik starca u komedijama Marina Držića nastojat će se proučiti iz perspektive komike, komičnog i smiješnog, pri čemu će njihova različita shvaćanja utjecati na razumijevanje likova i komične situacije, dok će pozornost pri ogoljenju komičnosti pojedinih likova biti pridana autorovu svjesnom korištenju niza opozicija kao što su starost ‒ mladost, moć ‒ nemoć, nadređenost ‒ podređenost, uljudba ‒ divljaštvo te isticanju tjelesnosti i seksualnosti. U interpretacijskom središtu rada bit će pet većim ili manjim dijelom sačuvanih Držićevih komedija ‒ Dundo Maroje, Skup, Arkulin, Tripče de Utolče i Pjerin, pokladna igra Novela od Stanca te pastorala s elementima komedije Grižula. Cilj je rada na temelju samih književnih predložaka i stručne literature (F. Švelec, B. Senker, R. Hosley, D. Farley-Hills i dr.) dodatno istražiti i proširiti dosadašnja saznanja o likovima komičnih staraca (comicus senex) u djelima Marina Držića, koja zbog svoje kompleksnosti otkrivaju višestruke i višeslojne dodire s različitim tekstovima i književnostima, ali i originalnost temeljenu na domaćoj društvenoj i jezičnoj stvarnosti. |
