Iskorištavanje vodenih prehrambenih resursa u gornjem paleolitiku

diplomski rad

• Naslov (engleski): Dietary Use of Water Resources in the Upper Paleolithic
• Autor: Filip Huić
• Mentor: Nikola Vukosavljević (mentor)
• Član povjerenstva: Sanja Potkonjak (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Darko Polšek (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Nikola Vukosavljević (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2023-06-20, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Etnologija i antropologija; Antropologija
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Arheologija; Prapovijesna arheologija

Sažetak

U ovome preglednom radu analizirano je iskorištavanje vodenih prehrambenih
resursa, s naglaskom na gornjopaleolitički Mediteran i sjevernu Španjolsku. Analizom
relevantne literature utvrđeno je da su vodeni mekušci, odnosno školjkaši i puževi, najčešći
ostaci beskralješnjaka na arheološkim nalazištima. Posebno se ističu priljepak (Patella
vulgata), ogrc (Osilinus turbinatus) te Mytilus galloprovincialis, odnosno mediteranska
dagnja. Kosti riba, vodenih ptica i vodenih sisavaca te ježinci i rakovi prisutni su u manjem
broju. Nadalje, dok je u srednjem paleolitiku neandertalcima najčešći izvor proteina bio
veliki kopneni plijen, u gornjem paleolitiku su se lovci skupljači okrenuli i manjem plijenu,
odnosno više su jeli morske mekušce i ostale morske životinje. Dok je u prošlosti
antropološke teorije prevladavalo mišljenje da su hominini u prapovijesti smatrali vodene
prehrambene resurse nedovoljno produktivnim i čak odbojnim, u novije vrijeme, pomoću
dokaza s terena, pokazalo se da je uloga vodenih prehrambenih resursa ipak mogla biti
važnija.

Sažetak (engleski)

The topic of this review paper is the usage of consumable water resources. The focus is
especially on the Upper Paleolithic Mediterranean and Northern Spain. Using relevant literature,
it has been proven that marine molluscs, especially shellfish, are the most abundant remains of
invertebrates on archaeological sites. This is especially true of the limpet Patella vulgata, the
turbinate monodont Osilinus turbinatus and the Mediterranean mussel Mytilus galloprovincialis.
Bones of fish, marine mammals and waterfowl are less abundant, alongside with the remains of
sea urchins and crabs. While in the Middle Paleolithic Neanderthals consumed mostly terrestrial
big game, in the Upper Paleolithic hunter-gatherers also hunted small game, i.e., they consumed
more often marine molluscs and other marine animals. In anthropological theory, in the past, the
prevailing opinion was that hominins in prehistory thought very little of consumable water
resources, labeling them as unproductive and even shunned them. However, in modern times,
using evidence from fieldwork, it has been shown that the role of consumable water resources
might have been more important than previously thought.

• Ključne riječi: lovci skupljači; vodeni resursi; prehrana; gornji paleolitik
• Ključne riječi (engleski): hunter-gatherers; water resources; diet; Upper Paleolithic
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:107423
• Studijski program: Naziv: Antropologija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra antropologije (mag. antroph.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-06-21 11:13:56