Lik kao čitatelj – laži i proročanstva kao tekst u Sofoklovim tragedijama

disertacija

• Naslov (engleski): Character as reader – lies and prophecies as text in the tragedies of Sophocles
• Autor: Ema Bakran
• Mentor: Lada Čale-Feldman (mentor)
• Član povjerenstva: Neven Jovanović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Lada Čale-Feldman (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Nataša Govedić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za komparativnu književnost); Zagreb
• Datum i država obrane: 2022-03-18, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filologija
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 82 - Književnost. Komparativna književnost ; 159.9 - Psihologija

Sažetak

U ovoj se analizi Sofoklovih očuvanih tragedija u središtu pažnje nalaze problemi koji izviru iz pojava teksta u tekstu. Kralj Edip, Edip na Kolonu, Antigona, Trahinjanke, Elektra, Ajant i Filoktet iščitavaju se uz pomoć teza psihoanalitičke teorije (Freud, Lacan, Felman) kao i pojedinih ključnih točaka strukturalističke i antropološke teorije (Girard, Lévi-Strauss). Problemi koje proročanstva, zagonetke, prokletstva i laži, kao fenomeni teksta u tekstu, predstavljaju za likove čitatelja, istražuju se u ispreplitanju citata iz izvornih tekstova s psihoanalitičkim uvidima koji upućuju na to da je čitanje sámo složen i razgranat problem. U Sofoklovim se tragedijama tekst koji se opire čitanju pojavljuje u ključnim točkama pada tragičnoga junaka. Budući da lik ne uspijeva pročitati tekst i razumjeti ga na vrijeme, njegov tragični dan nosi smrt ili sudbinu goru od smrti. Osim što se čitanje otkriva kao neizvediva pa stoga i tragična djelatnost, u tragedijama koje obuhvaća ova analiza podjednako se važnom za tragični rasplet pokazuje i mreža odnosa među likovima koja se uspostavlja kao posljedica teksta, bez obzira je li riječ o likovima koji čitaju ili i sâmi proizvode tekst. Kad je u pitanju moć teksta da nadjača čitatelja, dvosmislenost se promatra kao njegovo osnovno svojstvo. Višeznačnost i neprobojnost teksta omogućavaju mu da se opire i uvrće u svojoj višeslojnosti te da likove dovede do peripetije i prepoznavanja koji im jamče da će u raspletu stradati. Istraživanje fenomena teksta u tekstu dovelo je do zaključka da je u Sofoklovim tragedijama tekst ključan tvorac čvorova u dramskoj radnji, ali i da se jedini bijeg od teksta nalazi u smrti.

Sažetak (engleski)

This analysis of Sophocles’ extant tragedies focuses on problems caused by various instances of text within the text. Oedipus Tyrannus, Oedipus at Colonus, Antigone, Trachiniae, Electra, Ajax and Philoctetes are closely read through a lense consisting of key concepts of psychoanalytical theory (Freud, Lacan, Felman) and the chosen points of structuralist and anthropological theory as well (Girard, Lévi-Strauss). The problems arising in the circumstances when the characters in tragedies are confronted with prophecies, riddles, curses and lies, representing phenomena recognized as text within the text, are examined attentively. The analysis is based upon the interweaving of quotes of the original classical texts and psychoanalitical notions that suggest reading per se is a complicated and multifaceted problem. In Sophocles’ tragedies the text which defies reading appears in the key points of the tragic action, and by undermining the characters effort to read the text and survive, it guarantees the character’s tragic downfall. By not being able to read the text and understand its meaning in a timely manner, the character eventually succumbs to death or fate worse than death. When the psychoanalytical notion of thorough and correct reading as an impossible activity is brought into the discussion of text within the text in Sophocles’ tragedies, the main course of this analysis reveals reading as a deeply tragic endeavor. To the extent the characters’ encounters with the insufferable instances of text prove themselves as essential elements of the tragic plot, the network of characters’ interrelations revealed by the text shows itself equally important when it comes to their destruction. The text combined with its consequences forms a number of dense and insoluble knots within the course of each of Sophocles’ tragedies. The main characteristic that enables the convoluted text to deceive and show resistance to its reader is the inherent ambiguity of the text itself. Its multiple meanings generate further multiplications of its layers and lead Sophocles’ characters to the tragic turn (peripeteia) and recognition (anagnorisis) which ensure their demise during the final solution. The investigation of phenomena of text within the text leads to the conclusion that the text figures as the main instigator of the knots in the tragic action, the only escape from its disasterous work lies in the moment of death.

• Ključne riječi: tekst; tekst u tekstu; čitanje; psihoanalitička teorija; proročanstvo; laž; prokletstvo; zagonetka
• Ključne riječi (engleski): tragedy; psychoanalysis; reading; text; text within the text; prophecy; riddle; lie; curse
• Jezik: hrvatski
• DOI: https://doi.org/10.17234/diss.2022.173159
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:056276
• Studijski program: Naziv: Doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnost; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti (Dr.sc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Opseg: 201 str.
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2022-04-21 11:40:04