| Sažetak | Experiencing stress and emotional challenges combined with lack of personal and organizational resources for coping is one of the primary reasons teachers decide to leave the profession. Attrition rates are especially high in early-career teachers, which has important implications for educational systems internationally. Therefore, strengthening teachers’ personal resources could prove central for retaining teachers in the profession. The aim of this study was to explore the role of social and emotional competencies (SEC) in early-career teachers’ occupational well-being, examine the dynamic relationships between these two constructs, and investigate their role in fostering teacher commitment and preventing attrition. The study utilized a longitudinal, full-panel research design with two time points. In total, 911 teachers with up to 5 years of experience participated in the study. Regarding the reciprocal effects between teachers’ SEC and occupational well-being, only empathy was found to be reciprocally positively related to job satisfaction. It was also the only aspect of SEC which predicted future levels of teacher commitment, which points to the important role of empathy for feeling satisfied with the teaching profession and the decision to stay in it. Job satisfaction predicted future levels of self-awareness, but not vice versa, and none of the aspects of SEC predicted future burnout symptoms. Burnout (specifically, cognitive impairment) did, however, predict all aspects of SEC, which brings into question the established view of SEC as predictors of occupational well-being. The results also confirmed the prominent role of job satisfaction and burnout in predicting teacher commitment. Indirect effects were not found in this study. Overall, these findings present the foundation for the inclusion of SEC in teacher induction programmes, as well as highlight the importance of burnout prevention and fostering job satisfaction in order to keep teachers in the profession. |
| Sažetak (hrvatski) | Uvod Brojna istraživanja pokazuju da je učiteljska profesija jedna od najstresnijih profesija (Brackett i sur., 2010; Maslach i sur., 2001; Stoeber i Rennert, 2008) te da stres vezan uz posao u kombinaciji s nedostatkom osobnih i organizacijskih resursa za suočavanje predstavlja jedan od primarnih razloga zbog kojeg učitelji odlučuju napustiti profesiju (Montgomery i Rupp, 2005). Napuštanje profesije postaje sve veći izazov na međunarodnoj razini, a aspekti profesionalne dobrobiti pokazuju se ključnima za donošenje odluke o napuštanju učiteljske profesije (Schaufeli i Bakker, 2004; Skaalvik i Skaalvik, 2011). Otprilike trećina hrvatskih učitelja izražava želju napustiti učiteljsku profesiju (Radeka i Sorić, 2006), a Hrvatska se u posljednje vrijeme suočava s problemom privlačenja, zapošljavanja i zadržavanja učitelja (Marušić i sur., 2017). Prema tome, podizanje svijesti o profesionalnoj dobrobiti učitelja može biti korisno ne samo za učitelje i njihove učenike, već i za čitave obrazovne sustave i zajednice. Budući da učiteljsko napuštanje profesije ima značajne posljedice na makro razini, ključno je identificirati učitelje koji su u najvećem riziku od napuštanja profesije kako bi im se mogla pružiti primjerena podrška. Prema nedavnim analizama učiteljskog napuštanja profesije, gotovo polovica novih učitelja odlučuje napustiti profesiju tijekom prvih 5 godina karijere (Sims i Jerrim, 2020). Ovaj nalaz sugerira da su stope napuštanja profesije posebno visoke kod učitelja na početku karijere, koji često imaju poteškoća u prijelazu sa fakulteta na posao zbog količine stresa i emocionalnih izazova s kojima su suočeni u početnim godinama poučavanja (Friedman, 2000). S druge strane, mentalnom zdravlju učitelja i njihovoj profesionalnoj dobrobiti ne posvećuje se dovoljno pažnje tijekom inicijalnog obrazovanja i početnih godina poučavanja. To ukazuje na važnost utvrđivanja prediktora odluke o napuštanju učiteljske profesije kako bi se učiteljima pružila podrška tijekom tranzicije u profesiju i na taj način pridonijelo prevenciji ranog napuštanja profesije kroz jačanje odanosti profesiji. Jedan od načina da se poveća profesionalna dobrobit učitelja i njihova motivacija za ostanak u profesiji je jačanje njihovih socio-emocionalnih kompetencija (SEK) – svijesti o sebi, regulacije emocija i empatije. Cilj i problemi istraživanja Cilj ovog istraživanja je istražiti kompleksne odnose između socio-emocionalnih kompetencija, profesionalne dobrobiti i odanosti profesiji učitelja u ranoj fazi karijere. Pritom su definirana dva istraživačka problema: (1) istražiti odnos između socio-emocionalnih kompetencija (svijesti o sebi, regulacije emocija i empatije) i profesionalne dobrobiti (sagorijevanja i zadovoljstva poslom) učitelja u ranoj fazi karijere; te (2) istražiti prirodu izravnih i neizravnih doprinosa socio-emocionalnih kompetencija (svijesti o sebi, regulacije emocija i empatije) i profesionalne dobrobiti (sagorijevanja i zadovoljstva poslom) učitelja u ranoj fazi karijere u predikciji odanosti učiteljskoj profesiji. Metoda Podaci korišteni u ovom radu prikupljeni su u sklopu projekta TeachWell kojeg je financirala Hrvatska zaklada za znanost, a nositelj projekta bio je Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Kako bi se odgovorilo na istraživačka pitanja, istraživanje je provedeno longitudinalno u dvije vremenske točke tijekom školske godine 2022./2023. Ovakav nacrt istraživanja omogućuje testiranje recipročnih učinaka, kao i neizravnih učinaka, što je prednost longitudinalnih nacrta u odnosu na transverzalne (Schaie, 1983; Maxwell i Cole, 2007). Sudionici U istraživanju je sudjelovalo ukupno 911 predmetnih učitelja s do 5 godina iskustva (M = 33 mjeseca, SD = 18,39). 530 učitelja sudjelovalo je samo u prvoj točci mjerenja, 183 učitelja sudjelovalo je samo u drugoj točci mjerenja, a 198 učitelja sudjelovalo je u obje vremenske točke. Prosječna dob sudionika bila je 31 godinu (M = 30,72, SD = 5,73), a većinu uzorka činile su žene (80,2%). Ukupno su sudjelovali učitelji iz 370 škola (40% svih škola u Hrvatskoj). Instrumenti Svijest o sebi mjerena je subskalom svijesti o sebi iz upitnika Social and Emotional Competencies Questionnaire (SEC-Q; Zych i sur., 2018). Empatija je mjerena upitnikom Basic Empathy Questionnaire (BES, Jolliffe i Farrington, 2006) koji mjeri dva aspekta empatije: kognitivnu i afektivnu empatiju. Regulacija emocija mjerena je upitnikom Emotion Regulation Questionnaire (ERQ; Gross i John, 2003) koji mjeri korištenje dviju strategija regulacije emocija: kognitivnu reprocjenu i emocionalnu supresiju. Zadovoljstvo poslom mjereno je subskalom zadovoljstva profesijom iz Međunarodnog istraživanja o učenju i poučavanju (TALIS; OECD, 2019). Sagorijevanje je mjereno upitnikom Burnout Assessment Tool (BAT; Schaufeli i sur., 2020) koji mjeri četiri ključna simptoma sagorijevanja na poslu – iscrpljenost, psihološku distanciranost, narušeno kognitivno funkcioniranje i narušeno emocionalno funkcioniranje. Odanost profesiji mjerena je jednom česticom iz skale planirane ustrajnosti u učiteljskoj profesiji Watt i Richardsona (2008) koja mjeri namjeru ostanka u učiteljskoj profesiji. Postupak Prije prikupljanja podataka dobivena je suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja za provedbu projekta TeachWell, a istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstva Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Dio istraživanja koji je proveden u sklopu ove disertacije odobrilo je i Etičko povjerenstvo Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i anonimno. Učitelji su sudjelovali u istraživanju ispunjavanjem online upitnika koji im je distribuiran putem e-maila. Statistička analiza podataka Analiza podataka provedena je u nekoliko koraka. Prvo je provedena detaljna analiza podataka koji nedostaju i analiza osipanja, budući da su podaci prikupljeni longitudinalno. Drugo, budući da ovo istraživanje sadrži hijerarhijski organizirane podatke (učitelji su ugniježđeni unutar škola), izračunati su koeficijenti intraklasne korelacije (ICC) kako bi se istražilo objašnjava li hijerarhijska organizacija podataka varijabilitet analiziranih varijabli. Treće, izračunate su deskriptivna statistika i bivarijatne korelacije. Četvrto, kako bi se razlučilo koji mjerni modeli najbolje odgovaraju podacima, testirani su različiti faktorsko analitički modeli (CFA, ESEM) za svaku od ispitivanih varijabli. U petom je koraku bilo potrebno testirati longitudinalnu invarijantnost mjerenja kako bi se utvrdilo mjere li instrumenti iste konstrukte tijekom vremena. Konačno, pretpostavljeni recipročni odnosi između socio-emocionalnih kompetencija učitelja i njihove profesionalne dobrobiti te njihova uloga u predikciji odanosti profesiji analizirani su unutar okvira modeliranja strukturalnim jednadžbama (SEM), korištenjem autoregresijskih križnih modela, analitičke strategije koja se koristi za opisivanje recipročnih odnosa između varijabli tijekom vremena. Podaci su analizirani uz pomoć programa IBM SPSS 20.0 i Mplus 8.2. Rezultati i rasprava Recipročni odnosi utvrđeni su između empatije i zadovoljstva poslom – afektivna empatija je predviđala buduće zadovoljstvo poslom, dok je zadovoljstvo poslom predviđalo buduće razine kognitivne empatije. Ovaj je nalaz potvrdio hipotezu da će učitelji koji su empatičniji biti zadovoljniji poslom, ali i da zadovoljstvo poslom može povećati kapacitete koje učitelji imaju za empatiju. Istražujući odnos između svijesti o sebi i zadovoljstva poslom, pronađeno je da zadovoljstvo poslom pozitivno predviđa buduće razine svijesti o sebi, ali ne i obrnuto. Suprotno našoj hipotezi, nisu pronađeni recipročni odnosi između regulacije emocija i zadovoljstva poslom. Nadalje, nisu pronađeni recipročni odnosi ni između SEK i sagorijevanja. Umjesto toga, čini se da doživljavanje nekih simptoma sagorijevanja predviđa SEK učitelja. Naime, utvrđeno je da narušeno kognitivno funkcioniranje negativno predviđa svijest o sebi, ali svijest o sebi ne predviđa nijedan od simptoma sagorijevanja. Kada je u pitanju odnos između regulacije emocija i sagorijevanja, ni reprocjena ni supresija nisu predvidjele nijedan simptom sagorijevanja. Međutim, narušeno kognitivno funkcioniranje negativno je predviđalo buduću upotrebu strategije reprocjene, što podupire našu hipotezu da sagorijevanje negativno predviđa sposobnost emocionalne regulacije. Također, premda ni kognitivna ni afektivna empatija nisu značajno predvidjele nijedan od simptoma sagorijevanja, narušeno kognitivno funkcioniranje je značajno negativno predvidjelo buduće razine afektivne empatije. Ovi rezultati idu u prilog teoriji očuvanja resursa (Hobfoll, 1989), prema kojoj doživljaj sagorijevanja dodatno umanjuje resurse koji su dostupni za suočavanje sa stresom i emocionalnim izazovima. Čini se da nedostatak koncentracije i poteškoće s fokusiranjem na poslu, kao i doživljaj nezadovoljstva na poslu, mogu negativno utjecati na socio-emocionalne kompetencije učitelja, te tako umanjuju osobne resurse koji su učiteljima na raspolaganju. S druge strane, zadovoljstvo poslom ima potencijal jačati resurse učitelja kroz veću svijest o sebi i vlastitim emocijama te povećanje kapaciteta za kognitivnu empatiju, tj. zauzimanje tuđe perspektive i razumijevanje tuđih emocija, što je u skladu s teorijom proširenja i izgradnje (Frederickson, 2004). Rezultati dijela istraživanja o ulozi SEK i profesionalne dobrobiti u predikciji budućih razina odanosti učiteljskoj profesiji ukazuju da empatija značajno predviđa odanost profesiji, dok svijest o sebi i regulacija emocija ne. Nadalje, čini se da je zadovoljstvo poslom jasan prediktor buduće odanosti profesiji, kao i psihološka distanciranost (jedan od ključnih simptoma sagorijevanja). Ovi rezultati također su u skladu s teorijom očuvanja resursa (Hobfoll, 1989), prema kojoj sagorijevanje vodi prema ponašanjima koja preveniraju daljnji gubitak resursa kako bi se očuvala psihološka dobrobit, u ovom slučaju prema napuštanju profesije. Rezultati također ukazuju da nema medijacijskih efekata – efekti empatije, zadovoljstva poslom, te sagorijevanja na odanost profesiji bili su isključivo izravni, bez posredovanja drugih varijabli uključenih u modele. Metodološki nedostaci ovog istraživanja u prvome se redu tiču visoke stope osipanja, korištenja metode samoprocjene te istraživačkog nacrta koji ne omogućuje donošenje zaključaka o kauzalnosti. S druge strane, doprinosi ovog istraživanja uključuju korištenje longitudinalnog nacrta, primjenu metodologije eksploratornog strukturalnog modeliranja te provedbu istraživanja na osobito ranjivoj skupini učitelja, onima u ranoj fazi karijere. Zaključak Rezultati ovog istraživanja ukazuju na važnost empatije, zadovoljstva poslom i sagorijevanja u predikciji odanosti profesiji kod učitelja u ranoj fazi karijere. Prema tome, programi za razvoj socio-emocionalnih kompetencija mogu biti koristan alat za osnaživanje učitelja i pomoć pri suočavanju s emocionalno izazovnim situacijama, posebno tijekom inicijalnog obrazovanja i u početnim godinama poučavanja. Nadalje, s obzirom na istaknutu ulogu sagorijevanja i zadovoljstva poslom u odanosti profesiji učitelja u ranoj karijeri, rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu kontinuiranog i sustavnog praćenja simptoma sagorijevanja i zadovoljstva poslom kod učitelja, te provedbu politika koje pomažu u poticanju njihovog zadovoljstva poslom i u prevenciji sagorijevanja. Ti bi procesi mogli biti ključni za zadržavanje novih učitelja u profesiji, posebno s obzirom na to koliko je izazovno postalo njihovo zapošljavanje. |
