Priča i pričanje u fratarskom ciklusu Ive Andrića

diplomski rad

• Naslov (engleski): Story and narattion in The frair cycle of Ivo Andrić
• Autor: Marina Pavić
• Mentor: Suzana Coha (mentor)
• Član povjerenstva: Ivana Drenjančević (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Lana Molvarec (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za kroatistiku); Zagreb
• Datum i država obrane: 2022-09-30, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Interdisciplinarne humanističke znanosti

Sažetak

Djela Ive Andrića se često se stereotipiziraju u skladu s nacionalnim narativima. Cilj ovog rada je staviti naglasak na tekst – na priču i pričanje u fratarskom ciklusu Ive Andrića; na nedjeljivost i prepletenost naratoloških i hermeneutičkih sastavnica pripovijesti. Franjevačka kultura na osobit je način obilježila život i stvaralaštvo Ive Andrića: kako u izboru stila, tako i u jeziku i u oblikovanju likova, tema, motiva i događaja. U pripovijestima Andrić stvara književni svijet u kojem žive fratri – sliku Bosne posredovanu iz franjevačkih kronika. Ne radi se o historiografski egzaktnom radu, već o autorovom umjetničkom konstruktu. Od ukupno deset novela iz fratarskog ciklusa, u ovom radu obrađeno je njih pet; dvije koje pripovijedaju o događajima fra Marka Krnete i tri koje priča fra Petar. Ciklus o fra Marku uokviren na jednostavan narativan način, te se odlikuje sažetošću i lakoćom pripovijedanja. Fra Petar je uvijek u ulozi pripovjedača te najčešće priča o tuđim iskustvima; on je protagonist sui generis. Bosna je za Andrićeve likove mnogo više od geografskog pojma; ona je u djelima velikog pisca mnogo više i za čitatelje: Andrićeva Bosna sintagma je koja je ušla (čak) i u svakodnevni govor. Upravo u franjevačkim pričama može se vidjeti Andrićevo pozicioniranje prema priči kao obliku komunikacije i proizvodnje svijeta. Andrić je pripovjedač čiji pojedini narativni postupci konstruiraju poseban sustav koji bi se mogao nazvati Andrićevim umijećem pripovijedanja. Andrić različitim naratološkim postupcima konstruira različite tipove pripovjedača, a pri tome pripovjedači su često i slušatelji. Jedinstveni glas koji čitatelj prepoznaje kroz različite likove i/ili pripovjedače je metanarativna instanca, zapravo autorstvo Ive Andrića. Čitatelj prepoznaje Andrićevu rečenicu neovisno o tome izgovara li tu rečenicu pripovjedač ili lik. Ta rečenica sa sobom nosi više od sintakse; nosi i ono semantičko koje čitatelj prepoznaje na intuitivnoj razini.

Sažetak (engleski)

Ivo Andric's works are often stereotyped in accordance with national narratives. The aim of this paper is to emphasize the text - the story and the storytelling in the friar cycle of Ivo Andric; to the indivisibility and interweaving of the narratological and hermeneutic components of the narrative. Franciscan culture marked the life and creativity of Ivo Andric in a special way: both in the choice of style, in the language and in the design of characters, themes, motifs and events. In his stories, Andric creates a literary world inhabited by friars - a picture of Bosnia mediated by Franciscan chronicles. It is not a historiographically exact work, but the author's artistic construct. Out of a total of ten novellas from the friar cycle, five of them are covered in this work; two that narrate the events of Fr. Marko Krneta and three that are narrated by Fr. Petar. The cycle about Friar Marko is framed in a simple narrative manner, and is characterized by brevity and ease of storytelling. Fr. Petar is always in the role of storyteller and most often talks about other people's experiences; he is a protagonist sui generis. For Andric's characters, Bosnia is much more than a geographical term; in the works of the great writer Bosnia is also much more for the readers: Andric's Bosna is a phrase that has entered everyday speech. Andric's positioning towards the story as a form of communication and production of the world can be seen precisely in the Franciscan stories. Andric is a storyteller whose individual narrative procedures construct a special system that could be called Andric's art of storytelling. Andric uses different narratological procedures to construct different types of storytellers, and the storytellers are often also listeners. The unique voice that the reader recognizes through different characters and/or narrators is a metanarrative instance, actually the authorship of Ivo Andric. The reader recognizes Andric's sentence regardless of whether the narrator or character utters the sentence. That sentence carries with it more than syntax; it also carries the semantics that the reader recognizes on an intuitive level.

• Ključne riječi: Ivo Andrić; franjevački ljetopisi; fratarski ciklus; priča; pričanje; pripovijedanje; pripovjedni modeli; pripovjedačke tehnike; narativni postupci; fokalizacija; pripovjedač; glas; fra Marko Krneta; fra Petar; šutnja; Bosna
• Ključne riječi (engleski): Ivo Andrić; Franciscan chronicles; friar cycle; story; storytelling; narration; narrative models; storytelling techniques; narrative procedures; focalization; narrator; voice; Fr. Marko Krneta; Fr. Petar; silence; Bosnia
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:732654
• Studijski program: Naziv: Kroatistika; smjerovi: jezikoslovni, književni, nastavnički; Smjer: književni; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra hrvatskog jezika i književnosti (mag. philol. croat.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2022-10-10 14:08:35