Ples kao jezik: semiološki pristup plesu kao kazališnoj umjetnosti

diplomski rad

• Naslov (engleski): Dance as Language: A Semiological Approach to Dance as Theatre Art
• Autor: Ana Vnučec
• Mentor: Ivana Simeon (mentor)
• Član povjerenstva: Mislava Bertoša (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Milorad Pupovac (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ivana Simeon (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za lingvistiku); Zagreb
• Datum i država obrane: 2020-01-30, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filologija; Semiologija

Sažetak

Ples kao kazališna umjetnost u ovom radu sagledava se kao znakovni sustav. Uz shvaćanje jezika kao znakovnog sustava koji omogućuje kreativno izražavanje i čija je svrha komunikacijska, pomoću lingvističke i semiološke metodologije postavlja se teza o analogiji plesa i jezika. Komunikacija između plesne pozornice i publike sadrži ekvivalente čimbenicima prisutnim u Jakobsonovu modelu komunikacije, isto kao što se u plesu mogu promatrati funkcije koje je Jakobson pripisao jeziku. Referencijalna funkcija pritom se bitno razlikuje u odnosu na jezik jer je ona u plesnim predstavama definirana više kroz konotaciju, nego kroz denotaciju. U tijeku gledanja predstave gledatelj sudjeluje u procesu resemantizacije, odnosno, pomoću konotativne snage znaka i asocijacija, on upisuje značenje i ''popunjava praznine''. Gledatelj može prepoznati znak prema kriteriju motiviranosti, arbitrarnosti i konvencionalnosti, ali prepoznavanje može biti vođeno i specifičnim znanjima koje je gledatelj primio prije gledanja predstave. Osim što se gleda, ples se isto tako i osjeća: zbog fenomena kinestetičke empatije gledatelj na senzoričkoj razini u svojem tijelu može reproducirati osjet koji ima plesač dok izvodi pokret, a navedeno senzoričko iskustvo ga može potaknuti na asocijacije bliske konceptima koji su potaknuli koreografa i plesača na stvaranje plesa. Koncepti o kojima govore plesne predstave najčešće pripadaju čovjekovim unutarnjim svjetovima i stanjima, odnosno ples služi kao svojevrsni alat misli čija svrha je orijentacija u čovjekovoj nutrini.

Sažetak (engleski)

In this essay theatre dance is being considered as a sign system. By understanding dance as a sign system which enables creativity in expression and whose main purpose is communication, analogy is being created with the help of linguistic and semiological methodology. Communication between dance stage and audience in itself holds elements which are equivalent to the elements of Jakobson's communication model. It is also possible to investigate dance functions in a similar way Jakobson investigates language functions. However, in dance performances referential function is defined mostly through conotation, while in language it is almost equivalent to denotation. While watching a dance performance, the spectator participates in a process of resemantisation: with the help of conotative power of the sign and associations, he inscribes meanings and 'fills the voids'. He can recognize a sign according to the criteria of motivation, arbitrariness and convention, but also through some specific information he received before seeing the performance and which could influence and guide his understanding of the performance itself. Beside viewing, the spectator also 'feels' the performance: through the phenomenon of kinesthetic empathy, the spectator can reproduce the sense of doing the movement himself on a sensoric level. This sensoric experience can motivate associations that are semantically close to the concepts which inspired the choreographer. Dance performances usually speak about concepts that belong to the inner world and emotional states of human being. Thus, dance serves as some kind of an instrument of thought whose purpose is orientation in the inner world.

• Ključne riječi: ples kao jezik; plesna predstava; znak u plesu; koreografski filtar; resemantizacija; kinestetička empatija; semiologija
• Ključne riječi (engleski): dance as language; dance performance; sign in dance; choreographic filter; resemantisation; kinesthetic empathy; semiology
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:332831
• Studijski program: Naziv: Lingvistika (dvopredmetni); smjerovi: opći, poredbeni, računalni, primijenjeni, kognitivni; Smjer: opći; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra lingvistike (mag. ling.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2020-09-19 10:55:42