Naslov Urotnička pisma i dramski opus Marina Držića Naslov (engleski) Conspiratorial Letters and plays of Marin Držić Autor Matej Židanić Mentor Dolores Grmača (mentor)Član povjerenstva Tomislav Bogdan (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Dolores Grmača (član povjerenstva)Član povjerenstva Ivana Brković (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2020-07-01, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Sažetak Teorijski okvir ovoga rada činila je analiza kontekstualizacijskih pristupa i političke subverzivnosti Držićevih tekstova, odnosno razmatrala su se ideološka čitanja književnih povjesničara koja su nerijetko preciznije otkrivala njihove stavove negoli hermeneutičke posebnosti Držićeva opusa. Zbog otkrića njegovih političkih spisa, u Držiću se često tražio revolucionar i buntovnik, a u njegovim djelima subverzija vlasti jer se pjesnik u svojim pismima služi jezikom književnih diskursa, to jest svojih djela, što se u analizi pokazalo pretjeranim budući da je ponajprije riječ o mehanici literarnoga djela, a ne o mehanici moći. Također se u radu nastojalo ukazati na to da je Držićev opus bitno promatrati odvojeno od njegovog političkoga čina. Istaknulo se kako Držićeva djela nastaju unutar kulture retoričkoga u kojoj je poetika imitacije kreativno načelo stvaranja – djela nastaju nasljedovanjem, posuđivanjem i prerađivanjem od drugih autora. Upravo su tu bitnu značajku Držićeva razdoblja pri interpretaciji autorovih djela kontekstualizacijska čitanja često zanemarivala. Književni i politički identitet Marina Držića, jednog od najvažnijih renesansnih komediografa, ilustrirao se na primjeru različitih čitanja eruditnih komedija Dunda Maroja, Arkulina, Skupa te prve hrvatske renesansne tragedije Hekube čija je posebnost osvijetljena prema recentnim istraživanjima. Primarno je riječ o čitanjima Živka Jeličića, Lea Košute, Frana Čale, Slobodana Prosperova Novaka i Milovana Tatarina, ali i drugih autora koji ukazuju na dramaturške posebnosti Držićeva opusa. Provedenom analizom, to jest supostavljanjem tekstova spomenutih autora u odnos, zaključilo se kako je na mjestima gdje je uočena subverzija nerijetko zapravo riječ o unutarknjiževnim i intertekstualnim vezama kao i o dramaturškim i komediografskim postupcima.
Sažetak (engleski) The theoretical framework of this thesis was formed by the analysis of contextualizational approaches and the political subversiveness of Držić's writings, i.e. ideological readings by literary historians were analyzed who frequently provided more insight into their own biases rather than accentuated the hermeneutical intricacies of Držić's works. Due to the discovery of his political writings, Držić was often labeled as a revolutionary and a rebel, and in his works subversion of power was sought because the poet uses the language of literary discourses in his letters, that is his works, which proved excessive in the analysis since it is primarily the mechanics of a literary work, and not about the mechanics of power. The thesis also tried to indicate that it is of great importance to view Držić's opus separately from his political act. It was pointed out that Držić's works are created within the rhetorical culture in which poetic imitation is a creative principle of creation – works are created by inheriting, borrowing and adapting from other authors. Precisley this essential feature of Držić's period has been neglected by contextualizational readings in the interpretation of Držić's work. The literary and political identity of Marin Držić, one of the Renaissance's most important comedic playwrights, was illustrated by various readings of the erudite comedies Dundo Maroje, Arkulin, Skup and the first Croatian Renaissance tragedy Hekuba in particular, whose distinctiveness has been demonstrated by recent scientific writings. These are primarily readings by Živko Jeličić, Leo Košuta, Frano Čale, Slobodan Prosperov Novak and Milovan Tatarin, but also by many other authors who point out the dramaturgic peculiarities of Držić's oeuvre. The conducted analysis, i.e. the juxtaposition of the texts of the mentioned authors, concluded that in places where subversion was observed, it was actually about interliterary and intertextual relations as well as dramaturgical and comediographic mechanisms.
Ključne riječi
Marin Držić
renesansa
urotnička pisma
kontekstualizacijski pristup
subverzivnost
Ključne riječi (engleski)
Marin Držić
Renaissance
Conspiratorial Letters
contextualizational approach
subversiveness
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:131:488761 Studijski program Naziv: Kroatistika (jednopredmetni); smjerovi: nastavnički Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2020-07-06 12:36:34
