Bergmans trilogi om Guds tystnad

završni rad

• Naslov (engleski): Bergman's The Silence of God Trilogy
• Naslov (hrvatski): Bergmanova trilogija o Božjoj šutnji
• Autor: Lucija Lisak
• Mentor: Pavle Luketić (mentor)
• Član povjerenstva: Miro Frakić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Pavle Luketić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za anglistiku); Zagreb
• Datum i država obrane: 2024-07-04, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: UMJETNIČKO PODRUČJE; Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika); Filmska dramaturgija i scenarij

Sažetak

"Guds tystnad" är informellt titel av Ingmar Bergmans filmtrilogi som innehåller filmer Såsom i en spegel (1961), Nattvardsgästerna (1963) och Tystnaden (1963). Filmkritiker och även Ingmar Bergman själv ifrågasätter tillämplighet av begreppet trilogi på de tre nämna filmerna, men de accentuerar också det obestridliga sambandet mellan dem. Som ett av de ledande motiven i Bergmans verk lyfts här religionen fram, det vill säga sökandet efter guden och hans "tystnad". Uppsatsen analyserar de religiösa motiven i de nämnda filmerna, självbiografiska inslag och motiv som binder samman filmerna i trilogin. Tystnaden dyker upp som ett frekvent motiv i Bergmans filmer, som i Såsom i en spegel, Nattvardsgästerna och Tystnaden utvecklas och antar metafysiska dimensioner som speglar gudens tystnad. Hans privatliv och komplicerad relation till religion reflekterades på filmduken och ifrågasatte gudens existens genom komplexa karaktärer och deras känslomässiga isolering. I Såsom i en spegel bidar den mentalt instabila huvudkaraktär Karin på gudens uppenbarelse som bevis på hans existens. Genom karaktär av präst i Nattvardsgästerna förändras perspektivet genom att prästens förlust av tro på gudens existens och livets mening betonas. Tystnaden betonar gudens frånvaro mest, vilket återspeglas i pojkens förvirring över världen omkring honom, vilket är en metafor för den gudlösa världens kaos. Tystnaden reflekteras över den narrativa aspekten av filmen, men också i utsträckning på filmspråk.

Sažetak (engleski)

The “Silence of God” trilogy or “Faith trilogy” is an informal title of the film trilogy which consists of Through a Glass Darkly (Såsom i en spegel, 1961), Winter Light (Nattvardsgästerna, 1963) and The Silence (Tystnaden, 1963) directed by Ingmar Bergman. Movie critics, and even Ingmar Bergman himself, question the applicability of the term trilogy to the three films mentioned, but they also point out the undeniable connection between them, which is one of the aspects the paper deals with. As one of the leading motifs of Bergman’s work, religion is highlighted here, that is, the search for God and his “silence”. The paper deals with the analysis of religious motifs in the mentioned films, autobiographical elements and motifs that bind the films into a trilogy. Silence appears as a frequent motif in Bergman’s films, which develops and reflects God’s silence in Winter Light, Through a Glass Darkly and The Silence. His private life and complex relationship with religion reflected on the screen, questioning the existence of God through complex characters and their emotional isolation. In Through a Glass Darkly, the mentally unstable protagonist Karin awaits God’s revelation as a proof of his existence. Through the character of the priest in Winter Light the perspective changes, emphasizing the priest’s loss of faith in the existence of God and the meaning of life. The Silence emphasizes God’s absence, which is reflected in the boy not understanding the world around him, which is a metaphor for the chaos of the godless world. The paper analyses the way in which silence is reflected in the narrative aspect of the film, but also to a large extent in the cinematic language.

Sažetak (hrvatski)

„Božja šutnja“ neformalan je naziv trilogije filmova Kroz tamno ogledalo (Såsom i en spegel, 1961), Pričesnici (Nattvardsgästerna, 1963) i Tišina (Tystnaden, 1963), redatelja Ingmara Bergmana. Filmski kritičari, pa i sam Ingmar Bergman, propitkuju primjenjivost termina trilogija na navedena tri filma, no ističu i neoporecivu povezanost između njih, što je jedan od aspekata kojima se rad bavi. Kao jedan od provodnih motiva Bergmanova opusa ovdje je istaknuta religija, odnosno potraga za Bogom i njegova „šutnja“. Rad se bavi analizom motiva religije u navedenim filmova, autobiografskim elementima i motivima koji vežu filmove u trilogiju. Tišina se pojavljuje kao čest motiv u Bergmanovim filmovima, koji se u Pričesnicima, Kroz tamno ogledalo i Tišini razvija i odražava Božju šutnju. Njegov privatni život i kompleksan odnos prema religiji odrazili su se na filmsko platno propitkujući postojanje Boga kroz kompleksne likove i njihovu emotivnu izolaciju. U Kroz tamno ogledalo mentalno nestabilna protagonistica Karin iščekuje Božje prikazanje kao dokaz njegova postojanja. Likom svećenika u Pričesnicima perspektiva se mijenja naglašavajući svećenikovo gubljenje vjere u postojanje Boga i smisao života. Tišina najviše ističe Božju odsutnost koja se odražava na dječakovo nerazumijevanje svijeta koji ga okružuje što je metafora kaosa bezbožnog svijeta. Rad analizira na koji se način tišina odrazila na narativni aspekt filma, ali i u velikoj mjeri na filmski jezik.

• Ključne riječi: Ingmar Bergman; film; Gud; trilogi; tystnad
• Ključne riječi (engleski): Ingmar Bergman; film; God; trilogy; silence
• Ključne riječi (hrvatski): Ingmar Bergman; film; Bog; trilogija; šutnja
• Jezik: švedski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:919411
• Studijski program: Naziv: Švedski jezik i kultura (dvopredmetni); Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: preddiplomski; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) švedskog jezika i kulture (univ. bacc. philol. suet.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2024-07-07 13:20:05