Человек как источник зла в рассказах «Попугайчик» Виктора Ерофеева и «Заседание завкома» Владимира Сорокина

završni rad

• Naslov (engleski): Man as the source of evil in the short stories "Little parrot" by Viktor Erofeev and "Zasedanie zavkoma" by Vladimir Sorokin
• Naslov (hrvatski): Čovjek kao izvor zla u pričama "Papigica" V. Erofeeva i "Zasjedanje tvorničkog komiteta" V. Sorokina
• Autor: Dorotea Opalin
• Mentor: Ivana Peruško (mentor)
• Član povjerenstva: Jasmina Vojvodić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Zoran Tihomirović (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ivana Peruško (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet; (Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti); Zagreb
• Datum i država obrane: 2018-09-25, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filologija; Slavistika

Sažetak

Ovaj je završni rad analiza dviju pripovijetki ruskih postmodernističkih autora, Viktora Erofeeva i Vladimira Sorokina. Cilj je rada kroz zasebne analize, ali i usporedbu stilova i poetika izabranih autora potvrditi a) korištenje šoka kao osnovnoga pripovjednoga postupka te b) tematsko-motivsku uronjenost u sadizam s ciljem razotkrivanja sadističkih elemenata ljudske psihe. U oba teksta prisutna su tipična obilježja (ruskoga) postmodernizma: dekonstrukcija jezika i stvarnosti, simulakrum, miješanje stilova i provokacija. Erofeevljeva pripovijetka Papigica zapravo je pismo krvnika, upućeno ocu mučenoga dječaka – dječaka koji je osuđen zbog pokušaja uskrsnuća mrtve ptice. Kroz odnos otac – dječak – vlast, odnosno žrtva – krvnik pripovijetka tematizira problem nasilja, kako na pojedinačnom primjeru, tako i u širem, općenitijem smislu. S druge strane, Sorokinova pripovijetka Zasjedanje tvorničkog komiteta temu sadizma i nasilja obrađuje na posve drugačiji način. Radnja i jezik Sorokinova djela započinje u duhu socrealizma – detaljnim opisivanjem sastanka odbora jedne tvornice, likova i prostora. No „nakaradno” i problematično ponašanje radnika Vitje Piskunova pripovijetku udaljuje od socrealističke poetike te je približava postmodernističkoj nasilno-sadističkoj poetici: članovi odbora zapadaju u ludila, izgovaraju besmislice te izvršavaju ritual, koji uključuje nasilje, mučenje i ubojstvo nevine čistačice. Zaključak analize pokazuje da su oba pripovjedača sklona šoku, ali na dva različita načina. Erofeev u Papigici želi istražiti mračne i neistražene predjele ljudskog uma. Sorokin, s druge strane, u jeziku vidi i prepoznaje nasilje i sadizam. On parodira naizgled savršenu stvarnost pod kojom tinja zlo i nasilje te kroz apsurd i jezik (nepovezano buncanje) pokazuje njegovu okrutnost, čime kritizira totalitarizam i sovjetske vlasti.

• Ključne riječi: Viktor Erofeev; Papigica; Vladimir Sorokin; Zasjedanje tvorničkog komiteta; dekonstrukcija; šok; nasilje
• Ključne riječi (ruski): Виктор Ерофеев; Попугайчик; Владимир Сорокин; Заседание завкома; деконструкция; шок; насилие
• Jezik: ruski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:771456
• Studijski program: Naziv: Ruski jezik i književnost (dvopredmetni studij); Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: preddiplomski; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) rusistike (univ. bacc. philol. russ.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2020-03-05 16:14:12