| Abstract | Tradicijsko graditeljstvo je pojava od velikog značaja za ruralna područja Hrvatske. Radi se o tipu graditeljstva u kojem su graditelji sami seljaci, a njegova specifičnost jest usmena predaja, odnosno prenošenje vještina i znanja bez posredovanja knjiga, nacrta i tlocrta. Tradicijsko graditeljstvo definirala je uporaba i obrada materijala, odnos građevine s prirodom i okolinom te oblikovanje građevine. Hrvatska je posebice zanimljiva u kontekstu tradicijskog graditeljstva zbog specifičnog geografskog položaja u kojem se miješaju različiti geografski utjecaji (alpski, mediteranski, jadranski, panonski, dinarski) te dolazi do različitih tipova tradicijskog graditeljstva u malom geografskom području. Tradicijsko graditeljstvo definirali su i društveni čimbenici poput gospodarstva, prometna infrastruktura, politički i socijalni sistemi, obitelj i religija. Posebice je bitan utjecaj obitelji za područje Hrvatske, primjerice kućne zadruge. Gospodarska djelatnost sela utječe na formiranje građevine i na sadržaj vrta i okolice ovisno o potrebi kućanstva. Nadalje, posebnost tradicijskog graditeljstva u vukovarskom području jest utjecaj kućnih zadruga na formiranje građevina, ali i planska izgradnja sela i specifična pravna povijest. Posebna se pozornost posvećuje selima iz vukovarskog područja zbog njihovih specifičnosti: Berak (uske parcele), Petrovci (gradnja od naboja i zemlje), Tompojevci (široke parcele) i Svinjarevci (široke parcele). Pri tome treba uzeti u obzir sličnosti i različitosti ovakvih gradnji unutar regije, ali i u odnosu na graditeljstvo ostalih regija. Analizira se međusobni odnos graditeljstva vukovarskog područja s društvenim čimbenicima poput obitelji, religije, prometne infrastrukture i političkih sustava. Razmatraju se specifičnosti tradicijskog graditeljstva kroz analizu određenih sela iz vukovarskog područja te se ukazuje na povezanost s društvenim čimbenicima, kao i važnost unutar hrvatskog društva i ruralnog područja. |
