Abstract | Švedski jezik pripada germanskoj grani indoeuropske jezične porodice. Razvio se iz pranordijskog, a tijekom tog razvitka našao se pod utjecajem raznih drugih europskih jezika. Taj utjecaj je bio osobito jak tijekom starošvedske faze, koja je trajala otprilike od 800. do 1526. godine te se dijeli na tri etape, počevši sa runskim švedskim, koji je dobio ime po runskim natpisima na kamenu. Ti natpisi su ujedno i jedini izvori koji svjedoče o leksiku tadašnjeg švedskog, tada još relativno slobodnom od posuđenica. Tijekom klasične starošvedske faze, najvažniji je bio utjecaj latinskog i grčkog koji su, direktno ili posredstvom drugih jezika, obogatili švedski jezik brojnim riječima, ponajviše pojmovima vezanima uz Crkvu. Nešto kasnije, tijekom mlađeg starošvedskog razdoblja, koje se poklapa sa vremenom tijekom kojeg je moć Hanzeatskog saveza bila na vrhuncu, kada su se njemački trgovci i obrtnici na području današnje Švedske naseljavali u velikom broju, švedski jezik našao se pod iznimnim utjecajem donjonjemačkog jezika, od kojeg je dobio ogroman broj posuđenica, vezanih uglavnom za obrtništvo i gradski život. Većina njih su bile sasvim novi pojmovi, a neke (npr. stadh) su čak i izbacile već postojeće švedske sinonime (by). Padom utjecaja Hanze, pada i utjecaj donjonjemačkog, koji je, međutim, ostavio važan i neizbrisiv trag u razvoju švedskog jezika, vidljiv i danas. |
Abstract (english) | Swedish language is a member of the Germanic branch of the Indo-European language family. It developed from Proto-Nordic, and during that development it found itself under the influence of various other European languages. That influence was particularly strong during the Old Swedish phase, which lasted from about 800 to 1526, and is separated into three stages, beginning with the Runic Swedish, which got its name thanks to the runic stone inscriptions. These inscriptions are also the only sources that testify to the lexicon of the then Swedish, then still relatively free of loanwords. During the Early Old Swedish phase, the most important was the influence of Latin and Greek, which, directly or through other languages, enriched the Swedish language with numerous words, mostly terms related to the Church. Somewhat later, during the Late Old Swedish period, which coincided with a time when the power of the Hanseatic League was at its peak, when German merchants and craftsmen settled in present-day Sweden in large numbers, Swedish language found itself under the extreme influence of Low German, from which it received a huge number of loanwords, related mainly to crafts and town life. Most of them were completely new terms, and some (e.g. stadh) even expelled the pre-existing Swedish synonyms (by). With the decline of the influence of the Hanseatic League, the influence of Low German also fell, which, however, left an important and indelible mark on the development of the Swedish language, visible even today. |