Stereotipni izrazi u sanskrtskom i latinskom tekstu Bālakāṇḍe

master's thesis

• Title (english): Stereotyped expressions in Sanskrit and Latin text of Bālakāṇḍa
• Author: Ana Vragolović
• Mentor: Krešimir Krnic (mentor)
• Mentor: Neven Jovanović (mentor)
• Committee member: Ivan Andrijanić (predsjednik povjerenstva)
• Committee member: Neven Jovanović (član povjerenstva)
• Committee member: Krešimir Krnic (član povjerenstva)
• Granter: University of Zagreb; Faculty of Humanities and Social Sciences; (Department of Indology and Far East studies); Zagreb
• Granter: University of Zagreb; Faculty of Humanities and Social Sciences; (Department of Classical philology); Zagreb
• Defense date and country: 2019-09-27, Croatia
• Scientific / art field, discipline and subdiscipline: HUMANISTIC SCIENCES; Philology; Classical Philology
• Scientific / art field, discipline and subdiscipline: HUMANISTIC SCIENCES; Philology; Indology
• Scientific / art field, discipline and subdiscipline: HUMANISTIC SCIENCES; Interdisciplinary Humanistic Studies
• Scientific / art field, discipline and subdiscipline: HUMANISTIC SCIENCES; Philology; General Linguistics

Abstract

Epski bardovi, pjevači priča, sastavljali su pjesme pomoću formula i formulaičnih izraza – obrazaca riječi koji pristaju u određene dijelove u stihu i koji se po potrebi mogu kratiti, duljiti i zamijenjivati, tj. prilagođavati metru i tijeku priče. Nakon preglednog prikaza odabranih istraživanja formulaičnosti u jugoslavenskim, grčkim i indijskim epskim tekstovima, u radu propitujem teoriju Milmana Parryja i Alberta Lorda, po kojoj su formule isključivo alati pjevača za popunjavanje stihova,... More bez značaja za kontekst u kojemu se nalaze. Pitanje na koje tražim odgovor jest da li je to stvarno tako, odnosno na koji način su ogromni tekstovi poput Rāmāyaṇe (24.000 strofa) i Mahābhārate (oko 100.000 strofa) mogli biti prenošeni usmeno, a opet zadržati svoju književnu vrijednost i u kojoj se mjeri Parry-Lordova teorija može primijeniti na sanskrtske epove.
Za analizu teksta odabrala sam prvu knjigu Rāmāyaṇe, Bālakāṇḍu, verziju koju je za tisak uredio njemački filolog August Wilhelm von Schlegel. Kroz analizu formulaičnosti 50 najčešćih riječi ukazala sam na neke osobitosti sanskrtskog jezika koje pomažu u sastavljanju epske pjesme. Potom sam kroz odabrane primjere formula tipa imenica-epitet koje se u Bālakāṇḍi koriste za jednu vrstu mitskih bića, rākṣasa, pokušala pokazati da za autora Rāmāyaṇe, Vālmīkija, epiteti nisu samo alati, nego da ih vješto koristi u okvirima postojećih konvencija. Budući da je Schlegel u prvoj polovici 19. stoljeća preveo Bālakāṇḍu na latinski, usporedila sam njegovu verziju sanskrtskog teksta s latinskim prijevodom, te analizirala dijelove o rākṣasama, i pokušala otkriti je li primijetio formulaičnost sanskrtskog teksta, je li prevodio epitete uvijek na isti način ili se trudi prevesti i nijanse u značenju, na koji način ih prevodi i zašto. U analizi sam koristila kompjuterski alat za obradu teksta AntConc, a kako bi kompjuterska analiza bila moguća izradila sam elektronički tekst Schlegelovog sanskrtskog i latinskog izdanja Bālakāṇḍe. Less

• Keywords: formulaičnost; epski tekstovi; Bālakāṇḍa; Rāmāyaṇa; A. W. Schlegel; sanskrt; latinski; računalna obrada teksta
• Language: croatian
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:633938
• Study programme: Title: Indian Language and Literature (double major); Study programme type: university; Study level: graduate; Academic / professional title: magistar/magistra indologije (magistar/magistra indologije)
• Study programme: Title: Latin Language and Literature (double major); specializations in: Teaching, Research; Course: Research; Study programme type: university; Study level: graduate; Academic / professional title: magistar/magistra latinskog jezika i književnosti (magistar/magistra latinskog jezika i književnosti)
• Type of resource: Text
• File origin: Born digital
• Access conditions: Open access
• Created on: 2020-08-25 10:12:07