| Abstract | Sreća je pojam koji je u današnjem društvu teško objasniti, kamoli postići. Društveni mediji postali su prisutni u svakoj sferi naših života. S obzirom na to da velik dio vremena provodimo na društvenim mrežama, ne možemo spriječiti utjecaj sadržaja koji virtualno konzumiramo na poimanje sreće i način na koji ju pokušavamo postići. U radu ćemo analizirat načela ugode i zbilje, odnosno pojmove ugode i jouissancea te pomoću tih psihoanalitičkih pojmova pokušati uvidjeti imaju li društvene mreže moć poigravanja istima. Želimo proučiti na koji način društvene mreže, odnosno mediji, utječu na osjećaj zadovoljstva i ugode, pa tako i njihovu povezanost sa sve češćim pojavama poput depresije, melankolije i anksioznosti, postižemo li stvarni osjećaj ugode i zadovoljstva ili nam društveni mediji služe samo kao iluzija nudeći prividnu sreću koja nas naposljetku ostavlja praznima, neispunjenima, nesretnima, pa čak i izazivajući osjećaj patnje. Na društvenim mrežama u napasti smo sav sadržaj tumačiti kao objekte naše žudnje, ali što je objekt malo a za kojim tragamo, odnosno što je uzrok žudnje koju prepoznajemo u tom sadržaju? |
| Abstract (english) | Happiness is a concept that is difficult to explain, let alone achieve, in today's society. Social media have become present in every sphere of our lives. Given that we spend a large part of our time on social networks, we cannot prevent the influence of the content we consume virtually on our perception of happiness and the way we try to achieve it. In this paper, we will analyze the principles of pleasure and reality, that is, the concepts of pleasure and jouissance, and using these psychoanalytical concepts, we will try to see if social networks have the power to play with them. We want to study how social networks, that is media, affect the feeling of pleasure and satisfaction, as well as their connection with the ever more present phenomena such as depression, melancholy and anxiety, whether we achieve a real feeling of pleasure and satisfaction or do social media serve only as an illusion, offering ostensible happiness that leaves us ultimately feeling empty, unfulfilled, unhappy, and even causing a sense of suffering. On social networks, we interpret all content as objects of our desire, but what is the object little a that we are looking for, that is, what is the cause of the desire that we recognize in that content? |
