| Abstract (croatian) | Uvod: Efekt stranog jezika odnosi se na razlike u ishodima procesa donošenja odluka ovisno o tome odvija li se on na materinskom ili stranom jeziku. Ovo istraživanje bavi se efektom stranog jezika u domeni moralnog rezoniranja. U tom kontekstu, efekt se najčešće opisuje kao veća učestalost odgovora u skladu s utilitarnim načelima (naglasak je na tome da se postigne najveće dobro za najveći broj ljudi) na stranom nego na materinskom jeziku. S obzirom na to da je jedan od najčešćih prigovora istraživanjima u ovom području to da se u njima u pravilu koriste moralne dileme koje opisuju nerealistične situacije u kojima je potrebno odlučivati o životima drugih ljudi, a to za posljedicu ima upitnu vanjsku valjanost rezultata istraživanja (Bauman et al., 2014), prvi cilj ovog rada je razviti novi set moralnih dilema koje opisuju realistične situacije s kojima bi se prosječna osoba mogla susresti u svom svakodnevnom životu. U novije vrijeme, sve više istraživanja u ovom području bavi se pitanjem koji su to faktori koji utječu na veličinu efekta stranog jezika. Jedan od tih faktora je emocionalnost moralnih dilema. U ovom istraživanju emocionalnošću dileme manipulirat će se kroz veličinu moralnog prijestupa koji dilemma problematizira. Osim toga, puno je pažnje bilo usmjereno na to kako razina poznavanja stranog jezika utječe na veličinu efekta stranog jezika (npr. Costa et al., 2014b). Pritom se čini da je efekt to manji što sudionici bolje znaju strani jezik. Ipak, efekt se ne može pripisati neadekvatnom razumijevanju stranog jezika, a rezultati nekih istraživanju upućuju na to da bi dominantnost stranog jezika, odnosno važnost koju strani jezik ima u svakodnevnom životu sudionika mogla biti faktor koji je važniji od toga koliko dobro sudionici znaju strani jezik (npr. Čavar i Tytus, 2018). U skladu s time, cilj ovog rada je i ispitati utječu li veličina moralnog prijestupa i dominantnost stranog jezika na veličinu efekta stranog jezika. Nadalje, cilj je i dobiti uvid u to koji je mehanizam u podlozi efekta stranog jezika. Različiti autori spekuliraju o tome kako bi efekt mogao biti rezultat toga što su moralne norme teže dostupne na stranom nego na materinskom jeziku ili pak toga što je zahtjevnije procesirati strani nego materinski jezik pa je na njemu i teže posvetiti se detaljnoj analizi koja bi odgovorila na to koji će postupak osigurati najveće dobro za najveći broj ljudi. Oba objašnjenja mogu vrijediti i istovremeno. Kako bismo mogli zaključiti koje je od potencijalnih objašnjenja efekta stranog jezika vjerojatniji, koristit će se CNI model moralnog odlučivanja (eng. Consequences, norms, and generalized inaction model of moral decision-making) koji omogućava izračunavanje tri parametra koji odražavaju brigu za posljedice (C), brigu za moralne norme (N) i preferenciju prema (ne)djelovanju (I). Konačno, iako se potencijalna objašnjenja efekta stranog jezika redovito temelje na ideji da je strani jezik manje emocionalan od materinskog, istraživanja u kojima su se doista i mjerile emocije su vrlo rijetka. Ovo je prvo istraživanje u kojem su mjerene specifično moralne emocije (Haidt, 2003), koje bi mogle biti posebno relevantne u kontekstu moralnog odlučivanja. One su testirane kao medijator odnosa između jezika na kojem su moralne dileme prezentirane i brige za posljedice te brige za moralne norme. Očekivali smo da će efekt stranog jezika biti prisutan kada se kao podražajni materijal koriste moralne dileme koje opisuju situacije s kojima bi se prosječna osoba mogla susresti u svakodnevnom životu. Drugim riječima, očekivali smo da će sudionici kojima su moralne dileme prezentirane na nedominantnom jeziku donositi više utilitarnih odluka nego sudionici kojima su iste dileme prezentirane na dominantnom jeziku. Iako smo očekivali da će efekt stranog jezika postojati kod svih veličina moralnih prijestupa i u svim parovima jezika, očekivali smo da će efekt biti veći kada je riječ o srednje velikim moralnim prijestupima nego kada je riječ o malim ili velikim moralnim prijestupima. To smo očekivali zbog toga što mali moralni prijestupi ne bi trebali izazvati jake emocije na dominantnom jeziku pa u tom slučaju razlika u emocionalnosti dominantnog i nedominantnog jezika ne može doći do izražaja. S druge strane, veliki moralni prijestupi trebali bi izazvati emocionalne reakacije koje će, čak i ako su na nedominantnom jeziku slabije nego na dominantnom, biti dovoljno jake da prepoznamo da je riječ o velikom moralnom prijestupu. Na srednjoj razini moralnih prijestupa razlike u emocionalnosti dominantnog i nedominantnog jezika mogle bi biti od najveće važnosti. Također, očekivali smo da će efekt stranog jezika biti to veći što je veća razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika. Kako strani jezik postaje sve dominantniji, on bi trebao biti sve sličniji dominantnom jeziku, kako po emocionalnosti, tako i po lakoći s kojom ga procesiramo. Kada je riječ o rezultatima CNI analize, očekivali smo da jezik neće utjecati na preferenciju prema (ne)djelovanju, ali smo očekivali da će korištenje nedominantnog jezika dovesti do manje brige za moralne norme kao i do manje brige za posljedice nego korištenje dominantnog jezika. I u ovom slučaju smo očekivali da će te razlike biti najizraženije kada je riječ o srednje velikim moralnim prijestupima i kada je razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika velika. Konačno, očekivali smo da će čitanje moralnih dilema na nedominantnom jeziku dovesti do slabije aktivacije moralnih emocija poput krivnje, srama i ljutnje, a da će to onda dovesti i do manje brige za moralne norme i manje brige za posljedice. Metoda Ovaj rad sastoji se od tri istraživanja. Prvo istraživanje bilo je potrebno kako bi se konstruirale nove moralne dileme. Najprije je, na temelju analize postojećih moralnih dilema, kao i analize različitih upitnika socijalnih i moralnih normi, sastavljen popis od 26 ponašanja koja su opisivala različite moralne prijestupe. Studenti psihologije (N = 68) iz Hrvatske procjenjivali su ta ponašanja tako što su odgovarali na pitanja o tome koliko je vjerojatno da se prosječna osoba nađe u situaciji da napravi svaki od navedenih moralnih prijestupa, koliko je velik svaki od navedenih moralnih prijestupa te u kojoj mjeri je svaki od prijestupa kod njih izazvao ljutnju, tugu, bespomoćnost, prijezir, gađenje, sram i krivnju. Na temelju rezultata ovog istraživanja odabrana su po tri moralna prijestupa koja su opisivala male, srednje velike i velike moralne prijestupe. Na temelju odabranih prijestupa i u skladu sa zahtjevima CNI modela, sastavljene su nove moralne dileme koje su potom s hrvatskog jezika prevedene na njemački i na engleski jezik. Nakon toga uslijedila su dva eksperimenta u kojima su nove moralne dileme korištene u dvije različite kulture i na tri različita para dominantnih i nedominantnih jezika. U Eksperimentu 1 sudionici su bili izvorni govornici engleskog jezika koji su kao su uz engleski vladali i njemačkim jezikom (N = 153). Oni su regrutirani preko platforme Prolific. Nakon što su pristali sudjelovati u istraživanju, po slučaju su bili raspoređeni ili u situaciju u kojoj su im moralne dileme i prateća pitanja bili prezentirani na dominantnom, engleskom jeziku ili u situaciju u kojoj su im moralne dileme i prateća pitanja bili prezentirani na nedominantnom, njemačkom jeziku. Svakom je sudioniku prikazano ukupno 38 moralnih dilema koje su završavale pitanjem o tome bi li sudionik u određenoj situaciji poduzeo opisanu akciju. Nakon svake moralne dileme, sudionici su odgovarali na pitanje o tome u kojoj je mjeri moralna dilema kod njih izazvala krivnju, sram i ljutnju. Sudionici kojima su materijali do tada bili prezentirani na nedominantnom jeziku dobili su i pitanje o tome koliko su dobro razumjeli materijale, a u konačnici su svi sudionici ispunili i upitnik kojim se ispitivala njihova dominantnost engleskog i njemačkog jezika (Bilingual language profile; Birdsong et al., 2012). Taj je upitnik svim sudionicima prezentiran na dominantnom jeziku. U Eksperimentu 1 nacrt je bio mješoviti 2 (jezik: dominantan ili nedominantan) x 3 (veličina moralnog prijestupa: mali, srednji ili velik), zavisan po varijabli veličina moralnog prijestupa i nezavisan po varijabli jezik. Eksperiment 2 bio je vrlo sličan Eksperimentu 1, ali su u njemu sudjelovali izvorni govornici hrvatskog jezika koji su kao nedominantan jezik koristili ili engleski ili njemački jezik. Pritom smo, uzimajući u obzir činjenicu da se u Hrvatskoj kao prvi strani jezik najčešće uči engleski jezik, kao i činjenicu da je engleski jezik vrlo prisutan u hrvatskim medijima, očekivali da će razlika u dominantnosti između hrvatskog i engleskog jezika biti manja nego razlika u dominantnosti između hrvatskog i njemačkog jezika. U ovom eksperimentu, sudionici su regrutirani putem e-maila te su, nakon što su pristali sudjelovati u istraživanju po slučaju bili raspoređeni ili u situaciju u kojoj su im moralne dileme i prateća pitanja bili prezentirani na dominantnom, hrvatskom jeziku ili u situaciju u kojoj su im moralne dileme i prateća pitanja bili prezentirani na njemačkom ili engleskom jeziku. Opća procedura i materijali bili su isti kao i u Eksperimentu 1. U ovom slučaju radilo se o mješovitom 3 (jezik: dominantan, manje izraženo nedominantan ili izraženije nedominantan) x 3 (veličina moralnog prijestupa: mali, srednji ili velik) nacrtu zavisnom po varijabli veličina moralnog prijestupa i nezavisnom po varijabli jezik. Rezultati i rasprava Novokonstruirane moralne dileme opisivale su tri mala, tri srednja i tri velika moralna prijestupa. Svaka od dilema sastavljena je u četiri različite verzije, u skladu sa zahtjevima CNI analize. Sve su dileme uključivale isključivo muške aktere, u njima se nisu spominjale emocije, a dileme koje opisuju male, srednje i velike moralne prijestupe smještene su u slične kontekste. Pritom su se dva manja moralna prijestupa odvijala u radnom okruženju, a jedan manji moralni prijestup odvijao se u kontekstu prijateljskog odnosa. Po jedan srednje velik i velik moralni prijestup smješteni su u radni kontekst i u kontekst prijateljskog odnosa, dok se po jedan srednje velik i velik moralni prijestup odnosio na postupak prema nepoznatoj osobi. Sedam od devet novih moralnih dilema pokazalo se valjanima i u Eksperimentu 1 (G 2 (2) ≤ 4.83; p > .05) i u Eksperimentu 2 (G 2 (3) ≤ 4.89; p > .05). U Eksperimentu 1 upitna je bila jedino dilemma koja se odnosila na korištenje bolovanja u slučaju kada osoba zapravo nije bolesna. Budući da ista dilema nije bila problematična u Eksperimentu 2, vjerojatno je važnu ulogu igrala kulturološka razlika između sudionika u dva eksperimenta. U Eksperimentu 2 upitna je bila jedino dilema koja je problematizirala laganje o posjedovanju vještina i sposobnosti u životopisu. U ovom slučaju važnu ulogu je mogla igrati različita dob sudionika Eksperimentu 1 i Eksperimentu 2. U Eksperimentu 1 efekt stranog jezika nije detektiran za englesko-njemačke dvojezične osobe (U = 2351; p = .07), a efekt nije detektiran niti u Eksperimentu 1 za hrvatsko-njemačke (t(161) = 1.86; p = .06) ili hrvatsko-engleske dvojezične osobe (t(161) = 0.73; p = .47). Iako su korištene drugačije moralne dileme nego u prethodnim istraživanjima, rezultati nisu u skladu s većinom istraživanja u području efekta stranog jezika. Dok u ranijim istraživanjima nije bio neobično da se koristi samo jedna moralna dilema, novija istraživanja sve se više oslanjaju na CNI model moralnog odlučivanja, a da bi se parametri ovog modela mogli procijeniti, potreban je veći broj moralnih dilemma. Nadarevic i sur. (2021) navode da gotovo ni jedno istraživanje u kojem je korišten veći broj moralnih dilema nije bilo uspješno u replikaciji efekta stranog jezika. Kao potencijalno objašnjenje tog nalaza, Nadarevic i sur. (2021) navode da donošenje većeg broja moralnih odluka u nizu može dovesti do slabljenja emocionalnih odgovora pa je moguće da način na koji se obrađuju informacije na više ili manje dominantnom jeziku postaje vrlo sličan već nakon nekoliko moralnih dilema. Ipak, važno je napomenuti i da zbog značajnog osipanja sudionika, pogotovo onih koji su bili raspoređeni u situacije u kojima su im materijali bili prezentirani na njemačkom jeziku, broj sudionika u konačnim uzorcima nije bio dovoljno velik da bi se osigurala dovoljna statistička snaga. U Eksperimentu 1, post-hoc analiza statističke snage otkrila je da je studija postigla snagu od samo 1-β = .68, dok je snaga u Eksperimentu 2 iznosila 1-β = .67. Kada je riječ o rezultatima CNI analize, pokazalo se da jezik, u skladu s očekivanjima, nije utjecao na preferenciju prema (ne)djelovanju (I). Iako se pokazalo da je jezik utjecao na brigu za moralne norme i brigu za posljedice, obrazac tog djelovanja je u svakom od parova dominantnog i nedominantnog jezika bio različit. Konkretno, u uzorku englesko-njemačkih dvojezičnih osoba korištenje njemačkog dovelo je do manje brige za moralne norme nego korištenje engleskog jezika (ΔG 2 (1) = 8.97; p < .01), dok jezik nije utjecao na brigu za posljedice (ΔG 2 (1) = 1.00 ; p = .32). Ovi rezultati nisu u skladu s hipotezom, ali u postojećoj literaturi može se pronaći usporediv nalaz. Oldham (2021) je također koristio CNI model i pronašao jedino manju brigu za moralne norme na stranom u odnosu na materinski jezik za njemačko-engleske dvojezične osobe čije poznavanje engleskog jezika nije bilo pretjerano visoko. U ovom istraživanju englesko-njemačke dvojezične osobe bile su skupina u kojoj je razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika bila najveća. U uzorku hrvatsko-engleskih dvojezičnih osoba nisu pronađene razlike niti u brizi za moralne norme (ΔG 2 (1) = 0.41; p = .52) niti u brizi za posljedice (ΔG 2 (1) = 3.17; p = .07). Zanimljivo, pokazalo se da su u ovom istraživanju hrvatsko-engleski dvojezične osobe bile skupina u kojoj je razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika bila srednje velika, a ne najmanja. Oldham (2021) u svojem istraživanju također nije pronašao razliku niti u jednom od parametara CNI modela između dva različita jezika u uzorku u kojem su sudionici s izrazito visokom razinom poznavanja stranog jezika uklonjeni iz analize. Konačno, u uzroku hrvatsko-njemačkih dvojezičnih osoba kod kojih je razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika bila najmanja korištenje njemačkog jezika dovelo je do manje brige za posljedice nego korištenje hrvatskog jezika (ΔG 2 (1) = 10.55; p < .01), ali nije utjecalo na brigu za moralne norme (ΔG 2 (1) = 1.17; p = .28). Nadarevic i sur. (2021) su, na razini trenda, opazili usporedive rezultate na uzorku njemačkoengleskih dvojezičnih osoba koje su u prosjeku započele učiti engleski u dobi od osam godina i u velikoj su mjeri ovladale njime. U ovom radu hrvatsko-njemački jezični par bio je onaj u kojem je razlika u dominaciji L1 i L2 bila najmanje izražena. Kada smo male, srednje velike i velike moralne prijestupe razmatrali zasebno, niti u jednom slučaju nije detektiran efekt stranog jezika na uzorku englesko-njemačkih dvojezičnih osoba niti na uzorku hrvatsko-engleskih dvojezičnih osoba. Suprotno tome, na uzorku hrvatskonjemačkih dvojezičnih osoba u slučaju malih moralnih prijestupa pronađen je efekt stranog jezika u suprotnom smjeru (t(161) = 2.28; p = .02). Utilitarne odluke bile su učestalije na dominantnom, hrvatskom, nego na nedominantnom, njemačkom jeziku. CNI analiza nije detektirala razlike niti u jednom od parametara na uzorku englesko-njemačkih dvojezičnih osoba. Na uzorku hrvatskonjemačkih dvojezičnih osoba jedina razlika bila je ona u brizi za posljedice kod velikih moralnih prijestupa (ΔG 2 (1) = 7.39; p = .01). Briga za posljedice bila je veća na nedominantnom, njemačkom, nego na dominantnom, hrvatskom jeziku. Na uzorku hrvatsko-engleskih dvojezičnih osoba jedina razlika bila je ona u brizi za posljedice u slučaju malih moralnih prijestupa (ΔG 2 (1) = 4.05; p = .04). U ovom slučaju briga za posljedice je bila manja na nedominantnom, engleskom, nego na dominantnom, hrvatskom jeziku. Ovi rezultati nisu u skladu s očekivanjem da će efekt stranog jezika biti najizraženiji u slučaju srednje velikih moralnih prijestupa niti da će razlika u brizi za norme i brizi za posljedice između dominantnog i nedominantnog jezika biti najizraženija u slučaju srednje velikih moralnih prijestupa. Na deskriptivnoj razini, u svim parovima jezika efekt stranog jezika bio je najbliže tome da bude statistički značajan u slučaju velikih moralnih prijestupa. Moguće je da je činjenica da su sve moralne dileme opisivale situacije s kojima se sudionici stvarno mogu susresti u svom svakodnevnom životu dovela do toga da se čak i veliki moralni prijestupi čine blažima. Buduća istraživanja mogla bi razviti dodatne moralne dileme koje opisuju još ozbiljnije prijestupe. Kada je riječ o utjecaju relativne dominantnosti nedominantnog u odnosu na dominantni jezik na veličinu efekta stranog jezika, rezultati ukazuju na to da je efekt stranog jezika bio najvjerojatniji u uzorku englesko-njemačkih dvojezičnih osoba. To je ujedno uzorak u kojem je razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika bila najveća. Za hrvatsko-engleske dvojezične osobe obrazac odgovora na hrvatskom i engleskom bio je gotovo identičan. Za ovaj uzorak razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika bila je manja nego u uzorku englesko-njemačkih dvojezičnih osoba. Ovi rezultati su, barem na deskriptivnoj razini, u skladu s očekivanjem da će efekt stranog jezika biti veći kada je strani jezik manje dominantan. Međutim, u uzorku hrvatsko-njemačkih dvojezičnih osoba, u kojem je razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika bila najmanja, obrazac odgovora bio je u suprotnom smjeru nego što smo očekivali, odnosno vjerojatnost utilitarnih odgovora bila je veća na dominantnom nego na nedominantnom jeziku. Iako ovaj rezultat nije u skladu s očekivanjima, ukupno se čini da dominantnost stranog jezika igra ulogu u veličini efekta stranog jezika. Zanimljivo je da je razina vladanja nedominantnim jezikom u uzorku hrvatsko-engleskih i hrvatsko-njemačkih dvojezičnih osoba bila jednaka. To dodatno sugerira da bi buduća istraživanja u domeni efekta stranog jezika trebala obratiti pažnju na dominantnost, a ne samo na vladanje stranim jezikom. Konačno, iako su se prilikom konstrukcije novih moralnih dilemma moralne emocije pokazale važnijima od standardnih emocija, moralne emocije nisu posredovale odnos između jezika na kojem su dileme prezentirane i brige za moralne norme (ab = -0.03; 95% CI [-0.07, 0.0008]) niti brige za posljedice (ab ≈ 0; 95% CI [-0.01, 0.01]). Zaključak Ukupno, najveći doprinos ovog rada predstavljaju novokonstruirane moralne dileme koje su prikladne za CNI analizu, a opsuju male, srednje velike i velike moralne prijestupe s kojima se prosječna osoba može susresti u svakodnevnom životu. Rezultati Eksperimenata 1 i 2 uglavnom nisu u skladu s očekivanjima. Općenito, efekt stranog jezika nije detektiran, vjerojatno zbog toga što je korišten velik broj moralnih dilema i zbog toga što je značajno osipanje sudionika raspoređenih u eksperimentalne situacije u kojima su im materijali prikazani na njemačkom jeziku dovelo do neadekvatne statističke snage. Na deskriptivnoj razini, postoji mogućnost da bi efekt stranog jezika mogao biti prisutan i u svakodnevnim moralnim dilemama, a čini se i da je to vjerojatniji što je veća razlika u dominantnosti dominantnog i nedominantnog jezika. Također, čini se da na različitim razinama razlike u dominantnosti između dominantnog i nedominantnog jezika različiti mehanizmi dovode do efekta stranog jezika. Kada je razlika u dominantosti dvaju jezika velika, efekt stranog jezika bi mogao biti posljedica manje emocionalnosti nedominantnog jezika, odnosno razlika u brizi za moralne norme između dva jezika. Suprotno tome, kada je razlika u dominantosti dvaju jezika manja, efekt stranog jezika bi mogao biti posljedica toga što je procesiranje nedominantnog jezika zahtjevnije pa do izražaja dolaze razlike u brizi za posljedice. Ipak, potrebna su daljnja istraživanja kako bismo provjerili ove pretpostavke |
