Abstract (english) | One of the major findings of traditional investigations of speech errors is that a single segment is
the smallest unit affected by speech errors, although the possibility that units smaller than the segment could play a role in explaining speech errors was not entirely rejected. A number of relatively recent studies using instrumental kinematic techniques for speech analysis bring evidence that errors often occur at subsegmental units of speech production, i.e. at the level of articulatory gestures. Such errors occur due to the coproduction of articulatory gestures, whereby the gestures from both the target consonant and the competing speech sound overlap. As they represent the gradient shift
from one segment to another, they are often called gradient errors. Such processes are almost impossible to capture without the use of instrumental kinematic techniques, such as electropalatography (EPG). Th ere are no instrumental kinematic studies of speech errors in Croatian speech. Th us, the
aim of this paper is to use EPG to investigate speech errors produced in one Croatian tongue twister.
The analysis was focused on /r/ and /l/ targets produced by 10 native female speakers of Croatian, while producing the tongue twister which facilitated speech errors in these two sounds. Each token of the target consonant was classifi ed in one of the four categories: (1) perceptually and articulatorily correct production (P1A1); (2) articulatorily correct but perceptually incorrect production (P0A1); (3) perceptually correct but articulatorily incorrect production (P1A0) and (4) perceptually and articulatorily incorrect production (P0A0). Th e classifi cation was made by the authors via auditory analysis and visual inspection of spectrograms and electropalatograms prior to the quantitative kinematic analysis. Subsequent analyses showed evidence of gradient errors, which would not be detected without the use of instrumental kinematic techniques. Th is investigation supports the
claim that traditional method of collecting speech errors by perceptual analysis only is not sensitive enough to detect the subtleties of erroneous productions and speech motor control. |
Abstract (croatian) | Jedan od glavnih zaključaka tradicionalnih istraživanja govornih pogrešaka, koja se temelje na slušnom
zamjećivanju pogrešaka u govoru i njihovu transkribiranju, je da je glasnik najmanja jedinica govora
zahvaćena pogreškom. Ipak, istraživači takva pristupa nisu u potpunosti odbacili mogućnost da na neke
pogreške, npr. zamjene jednog fonema drugim, ne utječu i jedinice manje od segmenta, npr. razlikovna
obilježja. Suvremene studije, koje govorne pogreške analiziraju s pomoću nekih od instrumentalnih metoda
za istraživanje govora, npr. elektropalatografijom, pokazuju da se govorne pogreške mogu dogoditi i na
razini nižoj od jednog glasnika – tj. mogu zahvatiti artikulacijsku gestu. Takve se pogreške manifestiraju
kao istodobna produkcija gesti dvaju glasnika – ciljanoga i uljeza. S obzirom da takve pogreške predstavljaju
stupnjeviti pomak od jednog segmenta ka drugomu, za razliku od kategorijalnih pogrešaka, nazivaju se
gradacijskim pogreškama. Cilj je ovoga rada provjeriti pojavu gradacijskih pogrešaka u izgovoru, koristeći
elektropalatografsku metodu. Analiza je obuhvatila dva ciljana suglasnika – /l/ i /r/, koje je izgovorilo
deset izvornih govornica hrvatskoga jezika, ponavljajući brzalicu Kralj Karlo i kraljica Klara krali klarinet
uobičajenim tempom. Svaka je pojavnica ciljanih suglasnika svrstana u jednu od četiriju kategorija:
(1) perceptivno i artikulacijski i ispravan izgovor (P1A1); (2) artikulacijski ispravan, ali perceptivno
neispravan izgovor (P0A1); (3) perceptivno ispravan, ali artikulacijski neispravan izgovor (P1A0) i (4)
perceptivno i artikulacijski neispravan izgovor (P0A0). Artikulacijska ispravnost određena je tipičnim
elektropalatogramom ciljanoga glasnika, a perceptivna ispravnost time zvuči li ciljani glasnik kao tipično
ostvarenje toga glasnika u hrvatskome jeziku. Analiza je pokazala prisutnost i gradacijskih i kategorijalnih
pogrešaka. Time je ovo istraživanje potvrdilo rezultate nekih drugih instrumentalnih istraživanja, koje
pokazuju kako tradicionalna metoda koja se temelji isključivo na slušanju i zapisivanju pogrešaka nije
dovoljna da zamijeti sva odstupanja od govornoga plana. Ono također ukazuje na potrebu revidiranja
postojećih modela fonološkog kodiranja u proizvodnji govora, uzimajući u obzir gradacijske pogreške. |