| Abstract | Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je dobiti uvid u dugotrajne posljedice preboljenja teškog oblika bolesti COVID-19 koji je zahtijevao hospitalizaciju na intenzivnoj njezi, saznati kako navedene posljedice utječu na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života te istražiti na koje si sve načine sudionici pomažu kako bi se suočili i nosili s tim posljedicama. U istraživanju je sudjelovalo 10 osoba muškog spola, prosječne dobi od 59 godina. Svi sudionici preboljeli su teški oblik bolesti COVID-19 i bili hospitalizirani u jedinici intenzivne njege. Podaci su prikupljeni polustrukturiranim intervjuima. Rezultati pokazuju da svi sudionici i dalje osjećaju dugotrajne posljedice na fizičkoj, kognitivnoj i psihološkoj razini. Fizičke posljedice uključuju dugotrajni umor, respiratorne poteškoće i opću slabost, dok kognitivne poteškoće obuhvaćaju probleme s kratkoročnim pamćenjem, koncentracijom, ravnotežom i "moždanom maglom". Psihološke posljedice bile su rjeđe, te su uključivale osjetljivost na buku ali i susrete s vlastitom smrtnošću. Većina sudionika oporavila se dovoljno da može svakodnevno funkcionirati, no kod nekih oporavak teče sporije, a posljedice su i dalje prisutne. Zanimljivo, dvojica sudionika prijavila su poboljšanu kvalitetu života nakon oporavka, uz veću tjelesnu aktivnost i osvježen pogled na život. Socijalna podrška, vježbanje i psihološka otpornost pokazali su se ključnim za uspješno suočavanje s posljedicama. Neki su našli utjehu u vjeri, dok su drugi istaknuli važnost rehabilitacijskih programa. Ovo istraživanje ističe potrebu za sveobuhvatnom podrškom, uključujući fizičku, psihološku i socijalnu rehabilitaciju, kako bi se poboljšala kvaliteta života preživjelih od teškog oblika bolesti COVID-19. |
| Abstract (english) | The aim of this qualitative study was to gain insight into the long-term consequences of recovering from a severe form of COVID-19 that required hospitalization in intensive care, to understand how these consequences affect daily functioning and quality of life, and to explore the various ways participants help themselves to cope with these consequences. The study involved 10 male participants with an average age of 59 years. All participants had recovered from a severe form of COVID-19 and had been hospitalized in an intensive care unit. Data were collected through semi-structured interviews. The results show that all participants continue to experience long-term consequences on physical, cognitive, and psychological levels. Physical consequences include prolonged fatigue, respiratory difficulties, and general weakness, while cognitive difficulties encompass problems with short-term memory, concentration, balance, and "brain fog." Psychological consequences were less common and included sensitivity to noise and encounters with their own mortality. Most participants recovered sufficiently to function in daily life, but for some, recovery is progressing more slowly, and consequences are still present. Interestingly, two participants reported an improved quality of life after recovery, with increased physical activity and a refreshed outlook on life. Social support, exercise, and psychological resilience proved to be key for successfully coping with the consequences. Some found comfort in faith, while others emphasized the importance of rehabilitation programs. This study highlights the need for comprehensive support, including physical, psychological, and social rehabilitation, to improve the quality of life for survivors of severe COVID-19. |
