| Abstract | Intertekstualnost je pojam koji se u teoriji književnosti javio 1960-ih. Na području društvenih znanosti dolazi do takozvane krize značenja i strukturalističku paradigmu smjenjuje poststrukturalistička. Na području znanosti o književnosti istovremeno dolazi do drastičnih promjena u razumijevanju teksta i tekstualnosti. Proučavatelji književnosti sve više pažnju posvećuju intertekstualnosti, a književnici u svojim radovima sve češće posežu za njome kao konstitutivnim elementom svojih poetika. Među takvim književnicima svakako je i Pavao Pavličić, jedan od najplodnijih i najčitanijih hrvatskih pisaca danas. U svome se znanstvenome radu primarno bavio predmodernom hrvatskom književnosti, a u sklopu tzv. Zagrebačke stilističke škole počinje se baviti intertekstualnošću. U zborniku Intertekstualnost & intermedijalnost (1988.) objavio je članak u kojoj se bavi dvjema vrstama intertekstualnosti (konvencionalnom i nekonvencionalnom). Pavličić gotovo istodobno počinje pisati književna djela koja obiluju intertekstualnim vezama, posebice s predmodernom hrvatskom književnosti. U ovome radu analiziraju se intertekstualne veze s predmodernom književnosti na primjeru zbirke kratkih priča Lađa od vode, zbirke pisama Rukoljub, te na romanima Večernji akt, Koraljna vrata i Pokora. U analizi intertekstualnih veza od velike su pomoći već spomenuti Pavličićev rad o intertekstualnosti te teorija citatnosti D. Oraić Tolić i tekst V. Žmegača Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija. Na temelju navedenih teoretskih razmatranja pokazalo se kako se intertekstualne veze formiraju, koja je njihova funkcija i što se očekuje od čitatelja koji te veze interpretira. |
| Abstract (english) | Intertextuality is a concept that emerged in literary theory during the 1960s. In the field of social sciences, a so-called crisis of meaning occured, and the structuralist paradigm was replaced by the poststructuralist one. On the field of literary science, there were simultaneous drastic changes in the understanding of text and textuality. Literary theorists start to show more interest for intertextuality, and writers use it more frequently as a constitutive element of their poetics. One such writer is Pavao Pavličić, one of the most prolific and widely read Croatian authors today. In his academic work, he primarily dealt with pre-modern Croatian literature, and as part of institution known as Zagrebačka stilistička škola, he started to research intertextuality himself. In the book „Intertekstualnost & intermedijalnost“ (1988), he published an article discussing two typs of intertextuality (conventional type and unconventional). Almost simultaneously, Pavličić started writing literary books rich with intertextual connections, especially with pre-modern Croatian literature. This master's thesis will analyze intertextual connections with pre-modern literature on the collection of short stories Lađa od vode, collection of letters Rukoljub, and on the novels Večernji akt, Koraljna vrata and Pokora. In the analysis of intertextual connections, Pavličić's aforementioned work on intertextuality will be of great help, as well as the „teorija citatnosti“ by D. Oraić Tolić and the text by V. Žmegač called Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija (1988). Based on all theoretical considerations, it will be shown how intertextual connections are formed, what their function is, and what is expected of the reader who interprets these connections. |
