| Abstract | Grad Biograd doživljava najveći kulturno-politički procvat u svojoj povijesti u vrijeme kralja Petra Krešimira IV., koji ondje osniva dva benediktinska samostana i bogato ih daruje posjedima i kraljevskim privilegijama. Opatija sv. Ivana Evanđelista, zbog svog najvećeg posjeda - Rogova, nazvana i Rogovskom opatijom, jedna je od najbogatijih i najvažnijih u hrvatskoj povijesti. Nedugo nakon osnutka muškog samostana sv. Ivana Evanđelista, kralj Petar Krešimir IV. u Biogradu osniva i ženski samostan sv. Tome Apostola. Ti su benediktinski samostani još uvijek nedovoljno istraženi, posebice onaj sv. Tome Apostola od čije crkve, nažalost, nema vidljivih ostataka, dok nam o izgledu crkve sv. Ivana Evanđelista svjedoče očuvani graditeljski ostaci. Također, za bolje razumijevanje konteksta nastanka navedenih opatija, od ključne je važnosti Fundacijska povelja kralja Petra Krešimira IV. koja spominje osnutak samostana sv. Ivana Evanđelista. Rad donosi kulturno-povijesni kontekst nastanka biogradskih opatija s naglaskom na opatiju sv. Ivana Evanđelista i njezino preseljenje na Pašman nakon razaranja Biograda 1125. godine. Posebna je pozornost posvećena i biogradskoj katedrali. Zbog nedostatka arheoloških istraživanja i graditeljskih ostataka zaključci o izgledu katedrale doneseni su na temelju arheoloških istraživanja don Luke Jelića s početka 20. stoljeća, nakon čega su ostaci bazilike porušeni. Detaljnije su predočena i sva prethodno provedena istraživanja o povijesti grada Biograda i njegove biskupije, kao i srednjovjekovne katedrale na lokalitetu Glavica. Najveći naglasak stavljen je na analizu samostanske crkve sv. Ivana Evanđelista koja nastaje tijekom druge polovine 11. stoljeća, te je istaknuto i pitanje njezine povezanosti s obližnjom katedralom, o čemu svjedoče preostali ulomci predromaničke skulpture. Nakon razaranja Biograda, redovnici sv. Ivana Evanđelista sele se na vrh brda Ćokovca na otoku Pašmanu, gdje su od prije posjedovali crkvu sv. Kuzme i Damjana. Na Ćokovcu grade samostan koji će otad biti poznat kao samostan sv. Kuzme i Damjana, a pod tim imenom postoji i danas, kao jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj. |
