Человек как источник зла в рассказах «Попугайчик» Виктора Ерофеева и «Заседание завкома» Владимира Сорокина

undergraduate thesis

• Title (english): Man as the source of evil in the short stories "Little parrot" by Viktor Erofeev and "Zasedanie zavkoma" by Vladimir Sorokin
• Title (croatian): Čovjek kao izvor zla u pričama "Papigica" V. Erofeeva i "Zasjedanje tvorničkog komiteta" V. Sorokina
• Author: Dorotea Opalin
• Mentor: Ivana Peruško (mentor)
• Committee member: Jasmina Vojvodić (predsjednik povjerenstva)
• Committee member: Zoran Tihomirović (član povjerenstva)
• Committee member: Ivana Peruško (član povjerenstva)
• Granter: University of Zagreb; Faculty of Humanities and Social Sciences; (Department of East Slavic languages and literatures); Zagreb
• Defense date and country: 2018-09-25, Croatia
• Scientific / art field, discipline and subdiscipline: HUMANISTIC SCIENCES; Philology; Slavic Studies

Abstract

Ovaj je završni rad analiza dviju pripovijetki ruskih postmodernističkih autora, Viktora Erofeeva i Vladimira Sorokina. Cilj je rada kroz zasebne analize, ali i usporedbu stilova i poetika izabranih autora potvrditi a) korištenje šoka kao osnovnoga pripovjednoga postupka te b) tematsko-motivsku uronjenost u sadizam s ciljem razotkrivanja sadističkih elemenata ljudske psihe. U oba teksta prisutna su tipična obilježja (ruskoga) postmodernizma: dekonstrukcija jezika i stvarnosti, simulakrum, miješanje stilova i provokacija. Erofeevljeva pripovijetka Papigica zapravo je pismo krvnika, upućeno ocu mučenoga dječaka – dječaka koji je osuđen zbog pokušaja uskrsnuća mrtve ptice. Kroz odnos otac – dječak – vlast, odnosno žrtva – krvnik pripovijetka tematizira problem nasilja, kako na pojedinačnom primjeru, tako i u širem, općenitijem smislu. S druge strane, Sorokinova pripovijetka Zasjedanje tvorničkog komiteta temu sadizma i nasilja obrađuje na posve drugačiji način. Radnja i jezik Sorokinova djela započinje u duhu socrealizma – detaljnim opisivanjem sastanka odbora jedne tvornice, likova i prostora. No „nakaradno” i problematično ponašanje radnika Vitje Piskunova pripovijetku udaljuje od socrealističke poetike te je približava postmodernističkoj nasilno-sadističkoj poetici: članovi odbora zapadaju u ludila, izgovaraju besmislice te izvršavaju ritual, koji uključuje nasilje, mučenje i ubojstvo nevine čistačice. Zaključak analize pokazuje da su oba pripovjedača sklona šoku, ali na dva različita načina. Erofeev u Papigici želi istražiti mračne i neistražene predjele ljudskog uma. Sorokin, s druge strane, u jeziku vidi i prepoznaje nasilje i sadizam. On parodira naizgled savršenu stvarnost pod kojom tinja zlo i nasilje te kroz apsurd i jezik (nepovezano buncanje) pokazuje njegovu okrutnost, čime kritizira totalitarizam i sovjetske vlasti.

• Keywords: Viktor Erofeev; Papigica; Vladimir Sorokin; Zasjedanje tvorničkog komiteta; dekonstrukcija; šok; nasilje
• Keywords (russian): Виктор Ерофеев; Попугайчик; Владимир Сорокин; Заседание завкома; деконструкция; шок; насилие
• Language: russian
• URN:NBN: urn:nbn:hr:131:771456
• Study programme: Title: Russian Language and Literature (double major); Study programme type: university; Study level: undergraduate; Academic / professional title: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) rusistike (sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) rusistike)
• Type of resource: Text
• File origin: Born digital
• Access conditions: Open access
• Created on: 2020-03-05 16:14:12